Žarište priprema novo veliko zimsko festivalsko izdanje u kultnom zagrebačkom klubu Pauk. Na pozornicu kluba Pauk 6. prosinca stižu četiri domaća i regionalna glazbena imena, a prvo najavljeno bilo je ono nemanje, projekta Luke Šipetića s kojim smo tim povodom i porazgovarali o egzotičnoj glazbi, planovima i izazovima današnjice.

Čini mi se da si zaključio tzv. Ezoteričnu trilogiju i nakon toga se malo povukao. Što ima novo kod nemanje?
Luka Šipetić: I čini ti se dobro, pogotovo ako ti je Zagreb mjerilo. Od promocije zadnjeg albuma izbjegavamo svirati u Zagrebu i usredotočili smo se na okolna područja tako da smo 2-3 puta obišli Balkan i šire područje, bacio sam se u izvođenje nemanja DJ setova, napravio session u suradnji s Agelastom, a zadnjih godinu dana više-manje sabirem misli i opušteno radim na nečem novom.
Gdje pronalaziš svu tu svjetsku glazbu koja te nadahnjuje, od afrokolumbijskih beatova, preko turske psihodelije do vijetnamskog funka sedamdesetih?
Luka Šipetić: Internet je i dalje čudo! Od raznih blogova, izdavačkih kuća, online radija, a i postoji široki krug poznanika diljem svita koji kopaju, osluškuju i preporučuju. Čini mi se da je i da „global / world / kako god je želite nazvati“ glazba danas postala puno više prihvaćenja među publikom kao „nešto cool“ nego što je bila prije 10-15 godina tako da je i lakše doći do nje. Ili jednostavno ima više outleta na kojima se da pronaći informacija tako da ako nekog zanima ne treba se ni puno truditi, sve nam je na dlanu.
Koja su neka od zadnjih glazbenih otkrića koja bi htio podijeliti s nama?
Luka Šipetić: Nemam pojma, hah! Evo zadnje što je izlazilo iz zvučnika je izdanje “izgubljenog” albuma Mohindera Kaur Bhamre “Punjabi Disco” što bi se moglo smatrati prvim britansko-azijskim dance albumom. Koga zanima, velika preporuka!
Uz sve te svjetske zvukove, ima li mjesta i za domaću tradiciju u tom fusionu? Čini mi se da je bilo nekih natruha, recimo, Istre?
Luka Šipetić: Ima, naravno. Bilo je nekih očitih poput “Terre Magice”, ali mislim da u svakoj drugoj pjesmi ima melodija i tragova domaće ljestvice samo se to zakamuflira u tom global bućkurišu. Ali bit će ih i još.
Ako je Ezoterična trilogija završila jednu priču, hoće li se sljedeće poglavlje i zvukom ili samo konceptualno razlikovati od dosadašnjeg rada?
Luka Šipetić: Neće više biti konceptualnih narativa albuma, ta priča je završena, a i novi materijal se zvukom i produkcijom – a i mojim pristupom prema radu na njemu, podosta razlikuje od svega što sam do sada napravio. Što mi je zabavno, bitno da se ne ponavlja.
Jesi li možda istraživao koliko je AI dobar u generiranju egzotičnog “world musica”? Kakvo je uopće tvoje mišljenje o korištenju umjetne inteligencije u glazbi?
Luka Šipetić: Mislim da AI može biti dobar alat za skraćivanje nekih procesa rada ili za učenje – pogotovo ako imaš viziju i „vidiš šumu umjesto drveća“. Bitno je da osjećaš da moraš nešto reći i dok god su ti usta puna napola složenih rečenice koje ti odzvanjaju glavom, ali ti fale par slova – AI ti može pomoći da si olakšaš dušu. A ako me pitaš što mislim o AI generated glazbi, AI bendovima i izvođačima na glazbenim ljestvicama nemam riječi, samo suze.

Spominjao si da ime nemanja dolazi od suprotnosti posjedovanja, kako po pitanju ega, tkao i onog materijalnog. Koliko se to promijenilo od tvojih početaka? Imaš li više jednog ili drugog ili si i dalje u stadiju nemanja?
Luka Šipetić: Jedino nemanja stalan jest – tako da šutim, radim, gledam ispred sebe i pokušavam ne razmišljati previše. Je ča je!
Što radi Luka Šipetić kad nije nemanja?
Luka Šipetić: Uživa u suncu, moru i životu.
Koja je trenutna postava live benda, odnosno s kim izlaziš na pozornicu Pauka?
Luka Šipetić: Dođite u Pauk i čekirajte.
