Bez šanka. Bez fotografiranja. Bez bisa. Ali prilično divlje bilo je na neobičnom koncertu na kojem su Lydia Lunch i March Hurtado izveli izbor pjesama pokojnoga Alana Vege i njrgovog synth punk dua Suicide.
Lydia Lunch vratila se u Zagreb po treći put u zadnjih dvanaest godina, a ovaj put, nakon malog pogona Tvornice, a zatim i Vintage Industriala, nastupila je u velikoj dvorani Centra za mlade Ribnjak u organizaciji KSET-a koji više nema vlastiti prostor za održavanje programa, pa tako malo šara po različitim gradskim lokacijama.
Prije njezinog posljednjeg posjeta našem gradu pisao sam neku vrstu osobnog najavnog teksta u kojem sam objasnio da je njezin koncert 2013. u mom vlastitom životu označio bitnu prekretnicu jer je rezultirao mojim aktivnim uključivanjem u glazbeno novinarstvo, ali i bend s kojim sam kroz naredne godine radio, pa nekako mislim da bih, da kojim slučajem nije bilo Lydije Lunch, danas živio nekim drugim i drugačijim životom.
Već ta činjenica bila bi dovoljna da ne propustim njezin koncert, a dodatni razlog svakako je bio taj što je već iz najave bilo jasno da će se ovaj nastup razlikovati od prethodnih, budući da ne dolazi sa svojim bendom, već u pratnji marokansko-francuskog glazbenika, filmaša, slikara, pjesnika, izvođača i producenta Marca Hurtada s kojim će izvesti set u čast njihovog pokojnog suradnika i prijatelja Alana Vege najpoznatijeg po ulozi pjevača i autora pjesama kultnog američkog synth punk benda Suicide.
Vega i Suicide bili su izrazito utjecajni u ranom razvuju i punka i elektroničke glazbe, a njihove minimalističke pjesme odvirane uglavnom na sintesajzerima i primitivnim ritam mašinama nisu doprijele samo do underground sila poput Lunch i Hurtada, već i do kasnijih rock velikana uključujući i, recimo, Brucea Springsteena koji će na svom albumu “High Hopes” obraditi jednu od njihovih najpoznatijih pjesama, “Dream Baby Dream”. Vega je preminuo prije devet godina, ali jasno je da njegovo djelo i dalje služi kao važna inspiracija mnogima.
Glazba Suicidea uvijek je bila i pomalo začudna, pa se takvim pokazao i ovaj koncert njima u čast koji se, dakle, nije održao u klasičnom klubu, već u kulturnome centru, dakle prostoru bez klasičnog šanka na kojemu biste uzeli piće, i to u nedjeljno, još k tome izborno večer. Po izlasku na pozornicu Hurtado je krenuo vrišteti preko vlastite elektroničke podloge i odmah je bilo jasno da će ova verzija pjesama Alana Vege (i Martina Reva) biti nešto mračnija i agresivnija od originala.
Čim mu se pridružila Lydija, i inače poznata po svom često grubom i divljem stilu kako pjevanja, tako i kolmunikacije s publikom, koncert je postao sličan onome po čemu su i Suicide bili poznati, a to je neka vrsta antagonizma između izvođača i publike. Lydiji je tako ovaj put smetalo fotografiranje iz publike. “Spustite kamere, ovo je nastup uživo, a ne nešto za vaše YouTube kanale,” zarežala je njišući se u ritmu oštre glazbe ispred dvaju mikrofona.
I tijekom nastupa više puta je prigovarala za korištenje telefona i fotoaparata, a koji put bi nakon toga sjela što je odavalo dojam da prijeti prestankom pjevanja u slučaju da se praksa nastavi. No, ako to izuzmemo iz računice, mora se priznati da je kao i svaki put dosad djelovala itekako uvjerljivo u izvedbi te da u sedmom desetljeću života djeluje više pankerski nego mnogi mladi koji se izražavaju u sličnim muzičkim žanrovima.
Ipak, najčudnija stvar cijelog koncerta bilo je njegovo kratko trajanje. Duo je prošao kroz možda dvanaest pjesama u ni četrdeset i pet minuta nastupa, uglavnom se držeći materijala s kultnog prvog istoimenog albuma s kojeg smo čuli “Girl” s kojom je otvoren album, ali i “Johnny”, pa zatim “Ghost Rider” i “Rocket U.S.A.”, prije nego su zatvorili s “Frankie Teardrop” nakon koje nije bilo bisa.
Osim pjesama Suicidea, čuli smo i neke Vegine solo pjesme kao što je “Viet Vet”, a i nekoliko komada s albuma koje je snimio sa samim Hurtadom na albumu “Sniper”, od kojih se upravno naslovna činila posebno mračnom i nabrijanom. Ako se sve skupa činilo prekratko, to nije bilo zbog fotografiranja iz publike ili bilo čega drugoga što bi bila krivnja zagrebačke publike, već je očito da njihov program toliko i inače traje i da su svojim interpretacija Veginog kataloga rekli sve što se tu već i ima za reći te su takav dojam uglavnom i ostavili.
Večer na Ribnjaku je otvorila lokalna art punk trojka Parnepar koja je na svoj nastup prizvala i gotovo kompletnu publiku glavnog koncerta, pa je tako dvorana bila ispunjena i dok su oni prezentirali svoje kompozicije sa svojih dvaju albuma “Kako, molim?” i “Dobar dan, izvolite”. Otvorili su s “Čovjek prosjek” s potonjeg i vrlo je brzo postalo jasno da je njihov verzija punka art u tom smislu da je bifhartovski pomaknuta i s tekstovima koji su malo ozbiljniji od uličnog punka kakav se češće čuje na zagrebačkim pozornicama.
Njihove pjesme su isto tako i pankerski kratke, što uživo dovodi do toga da im se često ni ne stigne pružiti poptuna pozornost koja je potrebna kako biste dokučili što se u njima događa, ali u drugoj polovici koncerta kad je frontmen Jura Puričević gitaru zamijenio klavijaturama, zvuk im se približio tom nekom no wave momentu koji inače vežemo uz Lydiju Lunch i zanimljivo proširio glazbeni obzor koji su obuhvatili u prvom dijelu. Čini se da ih je i publika dobro prihvatila te da su ovim nastupom doprijeli i do mnogih koji bi za njih inače teško čuli.
“Suicide or murder… You decide” naziv je albuma kokji su Lunch i Hurtado uživo snimili s ovim materijalom, a nakon doživljaja njihovog nastupa moglo bi se reći da je trajalo prekratko da bi se pretvorilo u jedno ili drugo. Što je, ako razmislite, vjerojatno pozitivna stvar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
