O novom albumu ‘Tužna kocka’ pričali su Zvrk, John i Mile.
Sinjska rock četvorka objavila je svoj drugi album za Croatia Records. Tijekom preslušavanja „Tužne kocka“ u studiju spomenute diskografske kuće, John, Zvrk, Kikos i Mile pravili su društvo nekolicini, nas, domaćih glazbenih kritičara pozvanih tim povodom.
M.O.R.T. su bili upravo doputovali, još lagano umorni od koncerta u Banja Luci koji su imali večer prije, kao i malo razočarani nakon razgovora sa serviserom, obzirom da im je bila razbijena šajba na automobilu na tim putešestvijama. Život na cesti uvijek je avantura. Mene osobno je već tada na prvo slušanje album ponio. Bilo je jasno da „Tužna kocka“ nije upala u klopku ‘drugog albuma’. Kao što vjerujem da će i vrijeme pokazati značaj istog za još čvršće etabliranje grupe na sceni. Razgovor, gotovo isključivo, o albumu došao je i spontano i očekivano.
Zašto „Tužna kocka“? Što je „Tužna kocka“? Iako nije teško shvatiti što je „Tužna kocka“?
John: Pa tužna kocka je zamisao našeg prijatelja Tea Župića Ćifa iz udruge u kojoj radimo, njegovo vizualno rješenje koje je nacrtano na zidu. Nama se svidjela implikacija svega toga, koja je zapravo sretna piramida, a ne tužna kocka. I onda smo mi ‘puno umovali’ kako se to dobro može složiti u ovo što mi radimo. Spojili su se glazba i likovno rješenje.
Zvrk: To je ta jedna fina umjetnička izmještenost, što je Ćifova specijalnost.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WL0P0WK1FCE[/youtube]
Ne sjećam se niti jednog domaćeg albuma koji je u ovakvoj mjeri slutio na rat tj. bio u dobrom dijelu antiratno koncipiran. Srednji dio albuma počevši od „Olovni vojnici“, „preko „Logor“ i „Lažna arkadija“ donosi dakle cijeli jedan niz u tom ozračju.
John: Takva su vremena. Nisu baš optimistična. Al’ bit će dobro, valjda.
Zvrk: Ovo je antiratni album, da ne bi bilo zabune.
John: Zaključili smo ga s pjesmom „Jotipova farma“, što je neko bolje mjesto na koje bi trebali otići, s obzirom na ovo kako je sad. I vjerujemo u to da bi se svi mogli okrenuti takvom načinu života.
A „Olovni vojnici“? Kako je nastala ta pjesma?
John: U prostoriji u kojoj sviramo smo zatekli jedan papir i na njemu je bio novinarski tekst o jednoj predstavi. Predstava se zvala „Olovni vojnici“. Nikad čuo i vidio prije za nju.
Zvrk: Onda smo guglali i vidjeli da je to bila predstava u Splitu i ona je snažno tematizirala rat. Recenziju predstave je pisala Sanja Jona, konceptualna umjetnica. Kad je nastajala Kocka, ona je bila jedna od optimista koji su se borili za to. Pronašli smo je, kontaktirali i pitali smijemo li od njenog teksta komponirati pjesmu. I ona je pristala. Inače, „Olovni vojnici“ je predstava koja se izvodila u Splitu tamo neke 1993. ili 1994. U kojoj je cijela publika trebala biti obučena kao vojnici. Predstava je ustvari bila antiratni poklič iz tog vremena.
Mile: Ta recenzija stoji u tom studiju otkad sam ja tamo ušao. Godinama. To nema tko nije pročitao, a da je tamo ušao.
Zvrk: A riječ je, mislim, bila o izvedbi te predstave nešto kasnije u Zadru. Recenzija je s tog nasupa i to je bilo 1995. godine. A tekst je u pjesmu ušao gotovo prirodno. Priča se sama priča kroz glazbu.
Pa to sam i htio dodati, da ste to izvrsno napravili. Na nju ste nadovezali pjesmu „Logor“.
Zvrk: Tako smo sklapali album. Bilo nam je bitno da se pjesme nadovezuju jedna na drugu. A taj srednji dio je burno razdoblje albuma.
Koliko ste u tu angažiranost ušli s ciljem, a koliko se ona spontano dogodila?
Zvrk: Sve je bilo apsolutno spontano. Reagiraš na svijet u kojem jesi bez obzira da promišljaš. Nije da želiš sad nešto optimistički odraditi, već jednostavno samo reagiraš na situaciju, neke misli tu izađu… i onda ih pustiš da same „hodaju“. Rezultat vidiš na kraju. U smislu, ispadne angažirano i svjesno, a nije se u tom smjeru kretalo. Jednostavno se bilo iskreno. I pjesme su se onda i tako poslože same u niz.
„Jotipova farma“? Je li to budućnost? Samoodrživi razvoj, kako se voli reći, zar ne?
Zvrk: To je jedna kratka lijepa crtica s ovog našeg glazbenog putovanja. Nije da sad reklamiramo farmu od prijatelja, ali on je stvarno dokaz da čovjek može sam svojom voljom i snagom izgraditi „nešto“. Samo se tome treba posvetiti. Nekakav svoj miroljubiv i održiv život.
John: Jotip je sve sam svojim rukama napravio. To je jednostavno nevjerojatno. Ima samo domaće vrste i pasmine životinja. Hrani i njih i sebe zdravo. Ima svoj logični svijet. To je život za poželit.
Zvrk: Mir i blagostanje.
„Volim“ je također zanimljiva stvar. Pretposljednja je, tj. prije „Jotipove farme“ i čini se kao pjesma s ključem – onaj trenutak kad dajete do znanja da niste namrgođeni pesimisti.
John: E to, da smo ljudi dobre volje!
Zvrk: Treba držati to dijete u sebi da uvijek živi. Svako malo mu baciti neki slatkiš.
Mile: Ne treba previše biti ozbiljan u životu. Treba si nekada dati malo oduška. I ne treba sebe preozbiljno shvaćati.
U odnosu na prethodni album malo ste „Tužnu kocku“ prorijedili po pitanju bluesa. „Draga majko“ je pravi blues i na pravom mjestu, no i jedini. Zašto?
Zvrk: „Draga majko“ je nastala iz melodije koja se samo mumlja. Nekako je i bila predodređena da bude blues. Melodija koja te nekako budi u mamurluku. Pjesma pokajničkog dana. Svatko se bar jednom morao naći u tome.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
