Debaklom hrvatske nogometne reprezentacije na posljednjem Europskom prvenstvu nestao je razlog za još jedan spektakularan doček na Trgu Bana Jelačića, pa je nacionalno ostrašćena mladež jedini konkretan povod za masovno okupljanje u protekloj godini pronašla na povratničkim koncertima Marka Perkovića Thompsona.
Marko Perković Thompson priredio je dva koncerta u Imotskom, treći i najveći 16. kolovoza na stadionu Hrvatski vitezovi u Dugopolju nadomak Splita. Trijumfalni comeback najpopularnijeg domaćeg muzikanta precizno je dokumentiran koncertnim albumom „Dugopolje (Live 2024)“ u izdanju Croatia Recordsa.
Na njemu je objavljena integralna snimka koncerta u trajanju od 155 minuta s 28 pjesama koje daju retrospektivni prikaz Thompsonove karijere od famoznog ratničkog agitpropa „Bojna Čavoglave“ do aktualnog singla „Ako ne znaš šta je bilo“ i obnovljene suradnje s Nenom Ninčevićem (Hrvatske ruže), koji je prije mnogo godina bio glavni i odgovorni za njegov odlučujući proboj u širi diskografski market ostvaren naslovnom pjesmom trećeg albuma „Geni kameni“. Zadovoljni nakladnik je u projektu Dugopolje dobio potencijalni bestseler recentne hrvatske diskografije jer se Markova izdanja u domovini i dijaspori još uvijek mogu dilati kao ultimativni nacionalni simboli.
Najviše je ipak dobio Thompson budući da je u Dugopolju uzeo rekordan honorar i opet potvrdio status posljednjeg ratnog profitera u ovim krajevima. Kad netko svojim ljudima prodaje bočicu vode za 5 eura svakako je veliki profiter. Ako to radi uz borbene pjesme iz ’90-ih, on ostaje ratni profiter čak i 30 godina poslije rata.
Dok su se viđeniji ratni profiteri odavno prešaltali u mirnodopski đir, pa tako čuveni black market naftaš Ivan Čermak danas gradi hotele na Krku i pokušava ishoditi dozvolu za podizanje nebodera na ulazu u Zagreb, Thompson se i dalje drži kao da njegov rat nikad nije završio. Ili kao da će ga sutra ponovno započeti. Ovu drugu opciju savršeno je opisao Vojko V na gostovanju u Pekijevoj top pjesmi „Ganga i rera“: „sidin na verandi, gledam na sat i čekam kad će novi rat“.
Kod Thompsona, osim neizbježnih znakova starenja na licu, nema nikakvih promjena. Njegov izričaj je zapaljiva mješavina provincijalnog balkanskog hard rocka, dinarskog brđanskog folklora, hrvatske nacionalne mitologije, katolibanskog fundamentalizma, crnokošuljaškog sentimenta i melodija borbenih pjesama iz pretprošlog rata.
Kontroverzna „Bojna Čavoglave“ oko koje se već tri desetljeća lome politička koplja i iznova podiže medijska prašina zbog zakonski zabranjenog, a prešutno dopuštenog ZDS-a, neodoljivo podsjeća na partizansku pjesmu „Sivi sokole“ i to u onoj hard rock verziji koju je 1982. snimila Arinka Šegando, supruga Francija Blaškovića. Drugu Thompsonovu budnicu iz ratnih vremena „Anica – Kninska kraljica“ neki su beogradski i banjalučki mediji zlobno uspoređivali s četničkom „Dva Dražina momka/Nad Kraljevom živa vatra seva“, što je izgleda potpuno promašena komparacija jer je riječ o pjesmi koja je i u Srbiji bila slabo poznata sve do rehabilitacije Ravnogorskog pokreta. Prije bi se moglo zaključiti kako je „Anica“, baš kao i „Bojna Čavoglave“, nastala na partizanskom predlošku jer uvodni dio više nalikuje ličkoj folkerskoj verziji poznate pjesme „Nas dva brata“ koju je 1977. otpjevao Bora Drljača.
Najzanimljiva Thompsonova posuđenica ipak se nalazi u proustaškom koncertnom megahitu „Moj Ivane“, gdje su početni stihovi „Čija je ono livada, čija je ono trava, čija li je divojka rumena i plava“ gotovo identični crnogorskoj svadbarskoj pjesmi iz kultnog filma Živka Nikolića „Čudo neviđeno“. Razlikuju se samo po tome što u crnogorskoj interpretaciji iz 1984. godine rumena i plava nije bila divojka nego đevojka. Tu se zapravo radi o preuzimanju istih arhaičnih napjeva dinarskog brđanskog folklora koji je u dalekoj prošlosti obično imao teritorijalni, a rjeđe etnički predznak.
Međutim, iz zajedničkog folklornog naslijeđa danas uglavnom nastaju konflikti poput onoga prijavljenog 2018. godine kad je neki muzički urednik Radio Subotice izazvao bijes srpske javnosti jer je u programu neoprezno zavrtio „Moj Ivane“. Srbija sve donedavno nije imala svog Thompsona vjerojatno zbog toga što je tamošnja ultranacionalistička scena prilično heterogena, pa neotradicionalni četnik Baja Mali Knindža i urbani fašisti iz reperskog kolektiva Beogradski sindikat privlače jako različitu publiku.
Međutim, veliko pojačanje stiglo im je iz Crne Gore s totalnom afirmacijom „ženskog Thompsona“ Danice Crnogorčević koja se nadaleko proslavila pjesmom „Veseli se srpski rode“. Danica je projekt Mitropolije crnogorsko primorske, ženski glas militantnog krila SPC-a i jedna od nuspojava pseudoreligioznog litijašenja i barjačenja po Crnoj Gori.
Sličnih desnih skretanja ima i u drugim istočnoeuropskim zemljama koje su bijeg iz komunizma okončale masovnim utapanjem omladine u radikalnom nacionalizmu i otvaranjem vrata neofašizmu. Renomirani slovenski sociolog Rudi Rizman izvrsno je opisao njihovu pozadinu u tekstu „Normalizacija lokalnih verzija (neo)fašizma u Europi“. Na muzičkim pozornicama razlikuju se od zemlje do zemlje, a čini se kako samo Mađari uzgajaju nešto poput Thompsona.
Naravno, ukrajinski patriotski rock je posebna priča jer se razvija u najžešćoj konfrontaciji s brutalnom ruskom agresijom, u vrlo širokom rasponu izvođača od etno heroina s Maidana iz Dakh Daughters Banda do aktualnih folk metal atrakcija. Na ruskoj strani rock scena je otprije podijeljena na kozmopolitsku i nacionalističku, ali potonja ima vrlo niske produkcijske standarde i ograničen domet. Poljski nacionalistički bendovi uglavnom su zadrte skinjare, pa ni oni nisu osobito popularni u svojoj zemlji.
Mađarski su posve drugačiji jer vodeći predstavnici takozvane nemzeti (nacionalne) rock scene kao što su Karpatia, Romantikus Eroszak i Ismeros Arcok nerijetko uspijevaju napuniti velike dvorane. Thompsonu je možda nasličnija Karpatia s izrazito nacionalistički obojenim hard rock repertoarom i mnoštvom mađarskih zastava što se vijore u gledalištu, makar su to koncerti sa svega desetak tisuća fanova što u desetmilijunskoj zemlji nije najveći spektakl. Karpatia može samo sanjati kako će se jednog dana ubaciti među prave stadionske rokere i osvojiti budimpeštansku Puskas Arenu.
Thompson je prvi stadionski gig odradio 2002. godine na rasprodanom Poljudu u finišu koncertne promocije petog albuma „E moj narode“. Za taj koncert prodano je 40.000 ulaznica s tim da je znatan dio podijelio Željko Kerum svim kupcima koji su tih dana u njegovom supermarketu potrošili preko 500 kuna. Na početku turneje Ora et Labora 2013. godine Thompson je opet zapjevao na Poljudu pred 40.000 ljudi. U ponovljenom pothvatu Kerum nije sudjelovao podjelom ulaznica, ali mu je kao tadašnji splitski gradonačelnik dao stadion bez naknade i time oštetio Hajduk za 600.000 kuna.
Vraćanje u stadionski format s blizu 40.000 fanova okupljenih u Dugopolju pokazalo se kao vrlo unosan biznis, a svakako treba računati i na neke dugoročne benefite. Najveći će biti dizanje cijene honorara za one besplatne koncerte koji nemaju nikakve veze s pravilima tržišne utakmice pošto se financiraju javnim novcem. Osim HDZ-a, koji mu je zbog straha i panike od njegovog prevelikog političkog utjecaja na desnici u neponovljivoj transakciji iz 2007. isplatio pola milijuna eura samo da ne pjeva na predizbornim skupovima konkurentskog HSP-a, ceh za Thompsonove nastupe više puta su izdašno plaćali gradska poglavarstva (Bandić, Trg Bana Jelačića 2008.), Ministarstvo branitelja (Dan pobjede Knin 2015, Glina 2018.) i drugi državni blagajnici. Koliko će mu love iskrcati grad Dubrovnik za najavljeni nastup na Stradunu 6. prosinca još uvijek nije poznato.
No, nije sve u brojkama. Ima nešto i u strukturi nove publike koja je kreirala uzavrelu atmosferu na albumu „Dugopolje (Live 2024)“. U gotovo svim reportažama i videoclipovima s tog koncerta jasno se vidi kako to nisu vremešni bleiburgeri kojima je samo Thompson ispunjavao snove jer nitko prije njega nije okupio toliko ljudi na tvrdoj desnici. Danas su u prvim redovima većinom mlađi pripadnici generacije Z, od ranog djetinjstva overdozirani mainstream Thompsonom i potpuno naviknuti na zvučnu sliku u kojoj se „Lijepa li si“ vrti maltene kao druga hrvatska himna kadgod nogometna, rukometna ili vaterpolo reprezentacija igraju utakmice na domaćem terenu. Poslije takve cjeloživotne indoktrinacije njima je uzaludno tumačiti kako se iza ovog patetičnog domoljublja skriva eksplicitno šovinistička poruka podrške Herceg Bosni objavljena nakon neprežaljenog ukidanja te paradržavne tvorevine. Za njih je Thompson pravi nacionalni junak, barem do ponoći jer poslije masovno idu na cajke.
Zbog svojih godina oni ne mogu znati kako je prije bilo i može im se prodati svakakva spika. To još uvijek ne znači da su opasni čim krenu na Thompsonov koncert, ali mogu biti opasni kad se vrate doma. U Splitu je nekidan opet razbijena spomen-ploča Prvom splitskom partizanskom odredu. Iza tog nedjela sigurno ne stoji neki golobradi vehabija iz Bosanske Krupe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
