Kalio se u domaćim sastavima Dementronomes, Luce, Mimika Orchestra i Živa voda. Predstavio se prvi put 2020. godine s pjesmom „The Fall“, a s početkom recentne 2025. započeo je s otkrivanjem singlova sa svog kantautorskog albuma prvijenca. On je Mate Picukarić i djeluje pod scenskim imenom Maali.
Eponimni debi objavio je krajem svibnja, bez previše pompe, onako kako kod nas obično i izlaze kantautorski prvijenci, no tu je bio prisutan jedan ambiciozni moment, a to je da je istovremeno s objavom najavljena i koncertna promocija u zagrebačkoj Kinoteci – prostoru koji ni afirmiraniji glazbenici ne mogu baš tako lako popuniti publikom.
Ponajviše iz tog razloga, nešto manje od mjesec dana prije tog najavljenog 20. rujna izlazi ova recenzija, dok se rijetki sjećaju što je bilo na kraju proljetne sezone (posebno kad je riječ o debitantskim ostvarenjima novih umjetničkih lica) dok se iščekuje nadolazeća jesenska.
Album donosi osam autorskih pjesama i jedan instrumentalni interludij koje je Maali po vlastitim riječima skupljao i slagao tijekom deset godina. Iako su nastajale uz akustičnu gitaru pjesme su najvećim dijelom obogaćene učešćem probranih i poznatih nam glazbenih imena, a to su gitarist Domagoj Leljak, bubnjar Krunoslav Levačić, kontrabasist Ivan Džajić, prateći vokali Nikolina Kovačević, Eleonora Hill (ujedno kao violinistica) i Luka Palčić (također odsvirao slide gitaru) te puhači Zvonimir Bajević, Mario Bočić i Luka Žužić, što će reći da je Maali okupio oko sebe pravu malu all stars ekipu domaće jazz scene.
Treba odmah reći da ovdje nije u pitanju jazz album, već sineastični pop za poklonike ugođaja kakve primjerice pružaju José González, Kings Of Convenience i Bon Iver (iz svoje pastoralne faze). Dakle, uhu ugodan i intiman pop jedne fragilne duše, koji bi u domaćim uvjetima zasigurno jače dobacio da je kojim slučajem otpjevan na hrvatskom, a ne na engleskom jeziku, no Maali je još mlad i ne treba mu ubijati nadu da bi s ovim materijalom mogao eventualno dobaciti dalje na zapad, možda i onaj preko Atlantika.
Upravo prva pjesma „Mr. Busker“ posjeduje te „američke“ adute prezentirane kroz decentno bluziranje slide gitare, taman da utre put narednoj „Someday“ (odabranoj za drugi najavni singl) čije ispunjenje nadom buja uz lagani shuffle groove i puhačku sekciju koja pazi da ne nadglasa njegov glas.
Treća po redu „Apart“ mijenja narativ i pokazuju sklonost Maalog prema američkom retro popu s elementima brazilijane, čime su u pravom trenutku proširuje paleta utjecaja u kojoj bendovska slika širi percepciju onog što je donio intimistički akustični ulazak u album, iako se Maali u „Who Am I“ opet okreće americani.
„Hercules“ se nameće kao najbolji potencijalni singl, pa je za očekivati da Maali taj potencijal i dalje čuva, no ne bi trebao predugo, jer pjesma dopadno sublimira i ezoteriju albuma i njegov vokalni emotivni ugođaj. Na koncu, Maali nešto kasnije nudi i njen jednominutni puhački interludij što dodatno pojačava dimenziju aranžerske iskoristivosti te pjesme.
U toj konstelaciji „A Friend“, naredna i najogoljenija glas + gitara pjesma (čak i s laganim odjavnim puhačkim krešendom) doima se nedovoljno razrađenom. Nekako kao da veću prevagu odnosi umor nad sjetom. Imali bi tu posla i problema i bolji vokalni interpretatori. To dokazuje i puno bolja „Too Slow“, ujedno odabrana za prvi singl u veljači, koja bi jednako dobro funkcionirala i bez angažmana benda.
Pomalo rubnom čini se i posljednja „Think Of You“ kad Maali poseže za croonerskim narativom karakterističnim za Franka Sinatru i Dean Martina, ali je krajnji dojam da je ušao u teritorij Jamiea Culluma, koji je daleko uvjerljivije na tom terenu ispekao zanat. Jednostavno ne leži svakoj staroj duši taj narativ koji pripada jednom sasvim drugom vremenu i koji je općenito sve teže oživjeti kako vrijeme prolazi.
No i tu je riječ o nijansama kojima Maali, općenito gledano, sasvim dobro vlada i u tom smislu će u budućnosti zasigurno to bolje izbrusiti jer je u kantautorstvu od iznimnog značaja zvučati kao original vlastitih unutarnjih emotivnih potreba, gdje nema mjesta potrebi da bi se interpretacijski podsjećalo na nekog drugog. I pored ove opaske, Maali je na dobrom putu da naraste.
Ocjena: 8/10
(Intek Music, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
