Zabočki bend Mahatma krajem prošle godine vratio se na scenu singlom i spotom ‘I Play You Vibrate’, a nekoliko mjeseci kasnije i drugim singlom ‘Feel So Fine’. Spomenuti najavljuju novi album ‘Love And Music’ koji će svijetlo dana ugledati sukcesivno pjesmu po pjesmu. U međuvremenu grupa je prilično aktivna koncertno, a uslijedila je i svirka u Londonu. O svemo smo porazgovarali s Lukom Juranićem, basistom i jednim od osnivača grupe.
Nakon 10 godina bend Mahatma doživljava novi uzlet. Singlovi, spotovi, koncerti… Može se reći da ste stavili nogu gas. Zašto je pauza trajala toliko dugo?
Nakon dva izdanja u relativno kratkom roku, LP “Motorpeople“, 2001. i EP “format c:“, 2003. ispraznili smo baterije i počeli se zanimati za druge stvari. Svirali smo i dalje, ali potpuno bez ambicije i plana kako bismo ponovno osjetili onu pravu inspiraciju koja dođe iznebuha, a nije ničim sputana, provocirana. U tom stanju se osjećamo najbolje, slobodno, nesputano i zaigrano. Jednom, kad smo napokon shvatili da opet imamo muziku trebalo nam je dosta vremena da se prisjetimo kako se to formira u gotov proizvod.
Novi album objavljujete sukcesivno singl po singl po uzoru na Artan Lili, zašto?
Iz istog razloga kao i Artan Lili. Danas vijest traje koliko i post na Fejsu. Bolje je imati 12 malih postova u 12 mjeseci, nego jedan veliki. Ljudi danas nemaju vremena, jer im je pažnja uznemirena mnoštvom informacija. Svi su toliko ubrzani da stoje na mjestu i traže relaksaciju u nekim drugim sadržajima čime se dodatno opterećuju i time zatvaraju krug. Budući da mi nismo ovdje kako bismo zaustavili razvoj događaja, jednostavno kopiramo modele koji su uspješni.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=SBUcCRt_wG8[/youtube]
Koliko su se po vama stvari u diskografiji i glazbenom poslu promijenile gledano unazad deset godina?
Cilj je uvijek isti, a mijenjaju se alati. Svi žele uspjeti, doprijeti do ljudi. Svatko misli kako je upravo on taj koji je to zaslužio, ali poanta je i dalje ista. Trebamo dobre pjesme. Pjesme koje će ući u kolektivnu svijest i mijenjati svijet. Ćevapi ne trebaju reklamu, za razliku od McDonaldsa .
Hoće li svaki singl pratiti i spot, kao što je slučaj s „Feel So Fine“ i „I Play You Vibrate“?
Ne, jer ne vidimo uvijek ono što sviramo. Općenito, ne volimo pravila, uniformnost, velike ideje kojima postaneš rob. Niti međusobno se ne slažemo u ideji što ćemo i kako ćemo, tako da se sve odvija hektično i spontano što je neki naš modus stvaranja alternative.
Zanimljivo je da ste spot “I Play You Vibrate” snimali u Beogradu, kakvi su odjeci?
Odlični! Miloš Gojković koji je nam je radio spot osvojio je nagradu za najbolju fotografiju na Split Spot festivalu za “I Play You Vibrate”, a spot je osvojio drugo mjesto prema glasovima publike.
Kad se može očekivati novi singl?
Usred ljeta, kad su svi na moru, leže na plažama i gledaju u mobitel. Namjerno gađamo kriva vremena kako bismo jednom pogodili.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=9cCQtMW4Qso[/youtube]
Mislite li do kraja godine objaviti cjelokupni album?
Da. Album ćemo objaviti u jesen. Tako tempiramo koncertnu formu i većinu promotivnih aktivnosti. Ne možeš ići na turneju sa dva singla.
Unijeli ste prilično inovacija u vaš stil od posljednjeg EP-ija „format c:“, što je razlog tome?
Dva su razloga. Danas ne postoji dominantan glazbeni pravac koji usisava sve pred sobom kao što je bio grunge u vrijeme našeg sazrijevanja, a drugo više ne provodimo 24 sata zajedno nego se razvijamo neovisno i ne oblikujemo jedan prema drugome. Velika ljubav ne proizlazi iz prisilne uvjetovanosti nego iz divljenja.
Prije nekoliko mjeseci ste imali i nekoliko koncerata u Londonu, kako vas je publika tamo prihvatila?
Put u London, u organizaciji kultnog programa Good Vibrations, nama je bio neka vrsta povratka u prošlost, jer smo nakon dugo vremena proveli zajedno par dana i još k tome u Londonu, gradu rock’n’rolla. Rock svira u kombiju koji te vozi s aerodroma, rock svira dok doručkuješ engleski doručak, rock svira svugdje i uvijek. Sve to nas je toliko inspiriralo da smo na stageu dali najbolje od sebe, a to je publika prepoznala i poslije nagradila besplatnim pivama.
Kakvi su Englezi iz vašeg iskustva, razlikuju li se od hrvatske publike na koncertima?
Svugdje su ljudi isti. Vole te ako si dobar i ignoriraju te ako ne valjaš. Možda ti daju više prilike, ako si došao iz daleka, ali što će ti prilika ako ne valjaš?
Kakvi su vam skorašnji planovi, priča se da vas je posljednji koncert na Tabor Film Festivalu inspirirao za jedan novi i neobični korak?
Koncert u Taboru na Sunset stageu bio je fantastično iskustvo iz više razloga. Stage se nalazi pored dvorca Veliki Tabor na brdu i s njega puca nevjerojatan pogled na nepregledne zagorske brege i planine u daljini. Zeleno more bez ikakvih znakova civilizacije. Zatim, akustika na tom stageu koji izgleda kao lonac (the pot) je nevjerojatna, jer je zvuk kristalno čist, bez ikakvog loma, s obzirom da se svira na otvorenom, a opet kompaktan jer taj lonac (okrugli plato okružen zidićem) drži sve na svom mjestu. Uz sve to, vrijeme je bilo vrlo hirovito tih dana i kiša je mogla pasti u bilo kojem trenutku što je vrlo loša činjenica za glazbenu opremu pod naponom, ali sve je prošlo bez i jedne kapi uz teško olovno nebo prepuno oblaka koje je formiralo tunel prema suncu u daljini. U jednom momentu nam se dogodilo da svi sviramo okrenuti prema dolini, a ne prema publici. Uglavnom, svirali smo širom otvorenih očiju što je za nas bilo potpuno novo iskustvo. Tako je pala ideja da se vratimo tamo, podignemo šatore, sviramo par dana u sva moguća doba dana, sve to snimamo kamerom i zatim napravimo film. Već smo u pregovorima sa nekim redateljima oko svega i stvarno se nadamo da ćemo to uspjeti realizirati, jer nas zanimaju novi prostori, novi načini izražavanja. Svima nam treba odmak od ustaljenih obrazaca po kojima se krećemo i koji su nam programirani.
Koncerti? Gdje i kad vas se može očekivati u skorije vrijeme?
U Velikom Taboru , a za jesen planiramo promotivnu turneju.