Maja Lovrić Kosa: Više pažnje pridajem poruci koju želim poslati, nego li žanru

Za Maju Lovrić Kosu može se reći da je alfa i omega glazbenog projekta Nimbus, koji je počeo kao bend, zatim ušao u fazu Majinog osobnog glazbenog izričaja, da bi ponovo počeo poprimati konture benda. Pred početak ljeta u cijelu priču ‘ušetao’ je i Darko Rundek duetom ‘Sve je poznato’, nakon čega je Nibus bivao sve zamjećeniji u radijskom eteru.

Maja Lovrić Kosa (Foto: Ivica Ivčević)
Maja Lovrić Kosa (Foto: Ivica Ivčević)

Možda bi bilo dobro da se podsjetimo kako je počela suradnja s Darkom Rundekom u pjesmi „Sve je poznato“…

Maja Lovrić Kosa: Nakon što je Darko objavio s Cargo Triom „Plavi avion“, imao je radijsku promociju, točnije koncert u Plavoj sobi na Radiju 101. Iste godine, nedugo prije tog koncerta, moj se prvi singl „Ponekad“ našao na top listi Cener koju je u to vrijeme vodio Denis Murković. On me pozvao na Rundekov koncert u Plavu sobu i tu sam ga zapravo prvi put pitala bi li otpjevao duet sa mnom. Nasmijao se i rekao – ako mi se pjesma svidi, zašto da ne? Poslala sam mu pjesmu u demo verziji mailom i dobila potvrdan odgovor. Štoviše, rekao je da mu se pjesma jako sviđa, htio je čuti i druge moje pjesme… Kroz dopisivanje smo razrađivali tko, što, kako… Nadopisala sam dio teksta… Trebalo je proći četiri godine od prvih razgovora do realizacije – tek kad sam preselila u Zadar i nastavila snimati u studiju s Ivanom Grancarićem, pjesma je dobila svoj današnji oblik i sazorilo je vrijeme da odradimo taj duet.

Jesi li se bojala da Darko neće pristati na duet?

Maja Lovrić Kosa: Iako je pjesma moja, atmosferski me jako podsjeća na njega. Zato sam i čula njegov vokal u njoj i uopće došla na ideju da ga pitam za suradnju. Znam Darka prilično dugo, jer je u doba dok sam pjevala s Ihthisom početkom 2000-ih, nekoliko puta bio na našem koncertu i družili smo se u backstageu. Nisam imala problem s tim da ga pitam bi li pjevao sa mnom, no naravno nisam znala što očekivati. Bilo mi je drago što je toliko pozitivno i iskreno odreagirao na pjesmu i što se pronašao u njoj. Ne mogu reći da sam se bojala, jer sam vjerovala u našu suradnju.

Pjesma je jako dobro prošla kod slušatelja, no uvijek se povlači pitanje što dalje. Planiraš li možda još neki duet u bliskoj budućnosti i ako da, koga bi htjela?

Maja Lovrić Kosa: Postoji još jedna pjesma za koju mogu reći da u njoj čujem muški vokal odnosno da ju čujem u duetu. Hoće li se to ostvariti ne znam… Samim time neću ništa govoriti unaprijed. Ako do suradnje dođe – čut ćete…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HhM1AK_Yd5U[/youtube]

Nimbus je počeo kao bend, potom je postao tvoj solo projekt, no od jeseni opet pripremaš ući u formaciju benda, možeš li kazati nešto detaljnije o tome?

Maja Lovrić Kosa:Nimbus je počeo tamo negdje 2002. godine u skloništu u Vrapču gdje sam imala probe sa srednjoškolskim prijateljima. Svirali smo grunge covere, zvali smo se Pea i nastupali na alternative i grunge slušaonicama u Močvari. Prirodno je došla želja za radom na autorskim stvarima, pa sam počela pisati tekstove i svi smo se skupa trudili napraviti neki svoj glazbeni stil. Ime Nimbus odmah mi je palo na pamet prema toj atmosferi koju smo pokušavali stvoriti i tekstovima koje sam prve zapisala. No, od tih prvih početaka do danas toliko je ljudi prošlo kroz Nimbus i stalna se postava nije zadržala, da nije bilo druge nego da sama dalje nastavim raditi pjesme i da Nimbus nazovem projektom, a ne bendom. U cijelom tom vremenskom periodu nije bilo istog intenziteta ni oko stvaranja, ni oko snimanja, pa sam pjevala i surađivala s drugim bendovima. Prije Ihthisa, kojeg sam ranije spomenula, bio je tu i Abrakha-dub-r, Pea se cijelo vrijeme održavao kao cover bend, potom je uslijedio Ihthis i nešto kasnije Gin Cooler kvartet. Nimbus je neko vrijeme „stajao u ladici“ i nakon što je pjesmu „Sad kada znam“ u svoj kratki igrani film uvrstila redateljica Silvana Dunat, shvatila sam da postoje ljudi koji slušaju ono što radim i to im se sviđa, te da se definitivno moram vratiti Nimbusu i nastaviti tamo gdje sam stala, s bendom ili bez njega. Tako sam 2010. godine ušla u studio i snimila s Borisom Fischerom „Ponekad“ i „Jezero“. Radio 101 mi je pružio priliku, slušatelji su reagirali odlično. Opet sam krenula tražiti bend i mic po mic zaredale su se probe, sitne promjene članova, i uspjeli smo se u nekih godinu i pol uvježbati, odsvirati nekoliko koncerata, ali opet je bilo dovoljno da jedan član napusti bend i da opet krenu problemi. Nakon što smo snimili „Otok“, 2012. bend se raspao, a ja sam se posvetila dovršetku studija. Ljubav me prije dvije godine odvela u Zadar, preselila sam i vrlo brzo počela surađivati s producentom Ivanom Grancarićem te smo snimili „Sad kada znam“ u novoj verziji i „Sve je poznato“, a na jesen ide van novi singl „Bijeg“. U međuvremenu sam uspostavila kontakt s ljudima koji su poželjeli svirati sa mnom. To su gitarist Boris Lukić, s kojim sam ove godine krenula svirati u Zadru, bubnjar Dane Peršić iz Županje koji je rekao da to što ne živimo u istom gradu njemu osobno ne predstavlja nikakav problem, pa samim time zašto bi meni predstavljao i basist Mario Rašić kojeg ne treba posebno predstavljati, koji živi i radi u Zagrebu, ali mu se cijela priča oko Nimbusa sviđa i također ne vidi nikakve prepreke u mjestu stanovanja. Odsvirali smo nedavno par pjesama na dobrotvornom koncertu u Zadru, kao trio (Mario nije mogao biti s nama), i bilo je prva liga. Veselim se probama i svemu što dalje slijedi…

Bend znači i koncerti… Jesi li ih se zaželjela?

Maja Lovrić Kosa: Jesam. Probe i koncerti mi strašno fale. Iako, moj dragi svira bubnjeve u Gatosima (op. Gatos del Mundo, zadarski art punk bend) pa odem s njima na probu kad se zaželim i putujemo skupa na njihove svirke, tako da se nekako „održavam na životu“. S vremena na vrijeme nastupam s prijateljima iz Zadra na nekim akustičnim svirkama, ali s nestrpljenjem iščekujem nastupe s Nimbusom. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X