Prvi autorski album jazz pjevačice, skladateljice i improvizatorice iz Mimika Orkestra možda će se zbog svoje začudnosti i avantarustičke volje pokazati povelikim zalogajem za prosječnog slušatelja čije je uho naviklo na jednostavne i predvidive obrasce, ali Maja i njezin kvintet nisu ni po čemu prosječni i ne obraćaju se prosjeku.
Diskografski gledano, glas Maje Rivić uglavno se mogao čuti na izdanjima Mimika Orchestra, jazz/world skupine koju je prije petnaest godina s Makom Murtićem suosnovala u Londonu, da bi preseljenjem u Zagreb prerastao u hvaljeni mnogoljudni ansambl koji okuplja neke od najboljih domaćih glazbenika, kao i u donekle manjoj mjeri na izdanjima s Jazz orkestrom HRT-a (jedan s Murtićevom glazbom, drugi s njegovim aranžmanima pjesama Darka Rundeka “Za vašu posljepodnevnu razonodu”) te kompilacijskim izdanjima poput “Zvučnog zida” Vedrana Peternela.
A onda je došlo njezino proljeće. Otvorila ga je početkom travnja pojavljivanjem na tad otisnutoj ploči CRI Orchestra “In My Next Life I Want to Be a Feedback” (o kojoj ćemo također uskoro pisati), nastavit će ga uskoro novim albumom Mimike “Medzotermina” te prvim službenim izdanjem impro kolektiva Živa voda kojeg je također nezaobilaznim dijelom, a koji donosi reimaginaciju albuma “Angel’s Breath” Milana Mladenovića i Mitra Subotića – Sube, a danas je objavila i prvo izdanje potpisano vlastitim imenom, “Drugo Sunce” na kojemu donosi vlastite kompozicije izvedene u pratnji svog sjajnog kvinteta.
Nije bilo lako predosjetiti u kojem će glazbenom smjeru putovati njezin autorski potpis, hoće li se više oslanjati na jazz ili pak improvizacijski stil u kojemu se tako istaknula. Prvi odgovor na takva pitanja stigao je u obliku naslovnog singla albuma nazvanog prema drvenom jedrenjaku obitelji Murtić. Ta skaldba otkrila je i neke druge dobrodošle horizonte Majinog izričaja od koji neki podsjećaju čak i na ekspiremantalni art pop kakav izvode primjerice Anohni and the Johnsons ili pak Björk.
Singl je pratio i fantastični videozapis u režiji Marine Uzelac na kojemu je Rivić svijetu otkrila i svoj manje poznati plesački talent, no valja napomenuti da je ova pjesma (koja ujedno i zatvara ploču) na albumu zastupljena u gotovo dvostruko dužoj, dvanaestminutnoj verziji koja funkcionira još i bolje nego u kraćem obliku jer bend na njoj dočarava kompletnu sliku s još više zvučnih nijansi i tonova gradeći gotovo epsku kompoziciju koja konačno usidruje “Drugo Sunce” u luku izvanrednih domaćih muzičkih ostvaranja ovoga trenutka.
U kvintetu se uz Maju na tenor saksofonu nalazi Mak kao njezin gotovo neodvojiv glazbeni konspirator, budući da svira na svim albumima koje smo u ovom tekstu dosad spomenuli. Na klaviru i kontrabasu prate je dva Hrvoja, Galler i Kralj, dok na bubnjevima još jednom briljira Borko Rupena. Jasno je da je Rivić okupila neke od najboljih pojedinaca koji se mogu pronaći na hrvatskoj jazz sceni i od kojih svaki dobiva dovoljno prilika da zasja na materijalu s albuma i vjerujem da kao takvi savršeno prenose glazbenu viziju na kojoj je izbrušeno “Drugo Sunce”.
Album otvara kompozicija “Dream-Time” na kojoj je Maja prilagodila istoimeni tekst američke pjesnikinje s obrata prošlog stoljeća Elle Higginson u kojem se makovi grimiznim usnama ljube s pčelama u ljubavnoj boli, a jorgovani pjevačima kradu snene note, pa se u potpunosti slaže s glazbom koja dočarava buđenje prirode i koja sasvim prigodno i izlazi u punom jeku proljeća. Majinog proljeća.
“Observer” je odvažnija u eksperimentalnosti, dok pak na “Sagittarius A*” nailazimo na Murtića kao tekstopisca u savršenoj harmoniji s Majinim vlastitim stilom. Na ovim mjestima unutar kompozicija album uspješno pleše između tracionalnijeg stila povremeno možda naslonjenog na atmosferu pjesmarica velikih improvizatorica iz prošlosti poput dive Elle Fitzgerald i neke vrste suvremenog i slobodnijeg jazza.
“O.K.”, pretpostavljam prema transkriptu teksta, stoji za “Oberon King”, što je ime kralja vilenjaka poznatog nam možda iz “Sna ivanjske noći” Williama Shakespeara, a to odgovara i pomalo fantasičnom tonu skladbe koja počinje kucanjem bubnja, guđenjem basa i šuškanjem metlica prije nego Majin vokal, a zatim i ostatak sastava, odlutaju u svijet bajki koji diše nekom vlastitom teško dokučivom logikom.
Ova pjesma bez konkretnog teksta ujedno služi i kao granica između anglofonog prvog dijela albuma i ostatka napisanog na hrvatskom gdje Maja iznalazi načine za uglazbljivanje nesvakidašnjeg jezika, pa se susrećemo s “neuračunljivom hiperbolom tajno pobuđenih htijenja” i Lunom koja “njedri živo-srebrne jabuke što plodonosno simuliraju raj”, pa vam je jasno da ste zagazili duboko u teritorij lirike koja je jednako apstraktna kao i glazba u kojoj je našla dom.
Možda će se “Drugo Sunce” zbog svoje začudnosti i avantarustičke volje koja ga neprestano goni u neistraženo pokazati povelikim zalogajem za prosječnog slušatelja čije je uho naviklo na jednostavne i predvidive obrasce, ali Maja Rivić i njezin kvintet nisu ni po čemu prosječni i ne obraćaju se prosjeku, već zaigrano i bez strogo ucrtane trase plove kuda ih inspiracija vodi, kao da su jedra Drugog Sunca spuštena i otvorena za svaki vjetar koji u njih odluči puhnuti. Takva putovanja uvijek su ionako najuzbudljivija i s njih kući donesemo najviše uspomena.
Ocjena: 8/10
(Menart, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
