Majke – od ‘Razuma i bezumlja’ do ‘Razuma i bezumlja’

Dancing Bear je uz debi The Bambi Molestersa na vinilu objavio i prvi album Majki. Pjesma “Nema načina” se tako po prvi put našla na vinilu, a na ponovno dizajniranom coveru Goran Bare je ‘istisnuo’ Dusparu, Duju, Kimistera i Koroziju.

Majke 'Razum i bezumlje' (Dancing Bear, vinilno reizdanje, 2014.)

Ono što su vinkovačke Majke radile krajem 80-ih i u 90-ima nakon dvije decenije poprimilo je karakter nacionalnog kulturnog blaga. Ali ne onog ‘neprocjenjivog značaja’, što je omiljena domaća novinarska fraza kad je o kulturi riječ kako bi se istaknula vrijednost, a u stvari se nehotice ističe površnost i neznanje, jer sve je procjenjivo, posebice na Zapadu kojem tendiramo, gdje je upravo ta procjena vrijednosti ono što zanima i ‘kulturne’ i ‘nekulturne’. Samo se kod nas i dalje forsira taj bijedni ‘neprocjenjivi značaj’ u čemu sigurno postaju razvidne tri stvari; prva je da se informator nije potrudio saznati procijenjenu vrijednost, druga je da možda nemamo nikoga dovoljno stručnog da tu procjenu izvrši, a treća je čisto matematičke prirode da sve što je beskonačno (u ovoj situaciji ‘neprocjenjivo’), tendira nuli, iz čega je razvidno da je neprocjenjivo, uglavnom površnošću, procijenjeno u bezvrijedno iz čega kao rezultat samo proizlazi jalovi javni apel da nešto treba poštovati. Samo što je taj sustav lišen ekonomske vrijednosti odavno propao.

Ako se vratimo na Majke i ako se izuzme koncertna aktivnost samog benda koji djeluje po principu Bare & Plaćenici, nešto značajnije se ‘valja iza brda’ u posljednje vrijeme, što dokazuje vrijednost na tržištu u širem okviru i to u ovom teškom kriznom periodu, ne samo za diskografiju, već i za cijelo društvo. Prvo je Croatia Records prošle godine objavila „Majke u Tvornici 9.3. 2007“, tj. prilično kvalitetnu snimku tadašnjeg prvog povratničkog koncerta grupe, za koju je osvojen i Porin za video program. Zatim je nedavno Dancing Bear reizdao na vinilu debitantski album Majki „Razum i bezumlje“ s promijenjenim coverom i bonus pjesmom „Nema načina“ (koja je 1997. bila uvrštena na prvo CD izdanje dotičnog albuma), da bi se u kratkom roku sad u tijeku srpnja dogodilo spontano okupljanje bivših članova Duspare, Korozije, Čalića, Jurice i Viduke u zagrebačkom klubu Route 66 koji su svirali ponajviše pjesme s prva dva albuma, kao što je i nova funk grupa Noa iz sasvim drugog tabora odlučila proboj na scenu izvršiti obradom „Mene ne zanima“, što je uistinu previše koincidencije da bi bila koincidencija u smislu aktualnosti i značaja Majki, jer očigledno je da ‘kolač’ i nije tako mali.

Minuli rad Majki dakle nije samo mrtvi eksponat u Panteonu domaćeg rocka, već nešto zbog čega su svi ‘živahni na aukcijama’. Za objasniti to, možda je najbolje vratiti se prvom koraku, tj. prvijencu „Razum i bezumlje“ na čijem izmjenjenom coveru je stonirani Baretov pogled koji ovih dana ‘gleda’ iz izloga prolaznike ispred malobrojnih glazbenih dućana. Na gramofonu to je i dalje „istinski, arhetipski, nepatvoreni, divlji i neukrotivi rock’n’roll“, kako ga je opisao Aleksandar Dragaš, ujedno i čovjek koji je tada uložio novac u taj album sniman u studiju Želimira Babogredca u suradnji s Nikšom Bratošem.

Na vinilu posebno dolazi do izražaja i tadašnji ‘A i B strana modus operandi’ kada je općenito svaki album rađen kao sukus dva djela u jednom po sistemu lica i naličja. A ono zanimljivo što izlazi u prvi plan nakon 25 godina jest daleko snažnija B strana koja tako predstavlja svojevrsni krešendo i nešto kao proročki moment ratnog bezumlja koje je zavladalo već naredne godine po izlasku albuma koji je uz Sexu, Let 3 i Borghesiu (ako se govori o tadašnjem segmentu hrvatske scene unutar jugoslavenske) ujedno predstavljao i jedan od stupova tek stvorene nezavisne diskografije. A opet Majke su se tada izdvajale od spomenutih jer u njima nije bilo koketiranja s ničim u artističkom smislu, bio je to čisti rock i prljavi heroin – jedini ‘izlazi’ i ujedno ‘potonuće u još dublji glib’ za momke iz provincije koja će uskoro biti pretvorena u zgarište ratne zone.

Koliko god je A strana albuma tada (i u koncertnom repertoaru ratnih godina) bila izvrsna („Svaku noć i svaki dan“, „Ne mogu se kontrolirati“, „Ljubav ubija“, „Uzmi sve“, „Nikada te neću zaboraviti“ i „Novi dani“), ono što se nalazilo na B strani s vremenom je još više osnažilo. Počevši od pjesme „Lutak iskrivljenog lica“. Ona nažalost nije doživjela status kakve imaju „Iz sve snage“, „Zbunjen i ošamućen“ i „Putujem“, ali na najslikovitiji pjesnički način dočarava bezumlje kao naličje razuma iz naslova albuma. Ako ćemo i o proročkoj težini mračnih ratnih godina sam naslov pjesme govori sve. Tih godina dok su Majke svirale u klupskim prostorima kapaciteta do 100 ljudi „Lutak“ je za malobrojne, ali vjerne fanove bila ono što Ameri nazivaju „The Song“, njena poruka bila je zericu dublja. No u onome što je slijedilo s godinama daljnje karijere Majki, „Lutak“ se izgubio sa set listi, njegov vlasnik ga je pospremio u ormar i zamijeno s pjesmama kao što su „Ja sam budućnost“, „Budi ponosan“, „A ti još plačeš“…

Nakon „Lutka“ slijedi „Zaboravi“. Spora i teška. Stihovi vape: „Vrati svome oku sjaj“ i time kao da sugeriraju da „Lutak“ treba biti zaboravljen – harlekinski optimizam s dna kace gde tračak svjetla može biti i obična utvara. „Lutak iskrivljenog lica“ i „Zaboravi“ su pjesme u međusobnoj simbiozi, jedna vuče drugu i ta formula je tako podrobno shvaćena i sklopljena na albumu, a je li tako bilo i na koncertima tada, sjećanje me više ne služi.

Završni niz „Putujem“, „Zbunjen i ošamućen“ i „Iz sve snage“ (bez bonusa „Nema načina“) i dalje predstavlja jedno od najboljih ‘finala’ u domaćoj rock diskografiji, a i tada dovoljno uvjerljiv da se Majke već nakon debija počnu rame uz rame svrstavati s tada već dokazanim Partibrejkersima.

Vinilna ploča po pitanju ovog albuma (kao i nasljednika „Razdor“) ujedno je i njegov ‘prirodni’ nosač zvuka. Rađen je za taj format. Kvaliteta zvuka je naravno daleko bolja i živopisnija od one na CD reizdanju iz ’97. koji je, slobodno se može reći, bio prenabrijan masteringom, tadašnjom jako popularnom produkcijskom ‘igračkom’ idealnom za gušenje dinamike. Ovogodišnje LP reizdanje ne pati od toga i time je prava stvar za sve one koji su odavno propustili (ili nisu ni imali priliku) doći do originalnog Search & Enjoy primjerka od prije 25 godina. Tu i dalje leži puno objašnjenja zašto su Majke i dalje vrijedna valuta na ovom našem tržištu, koliko god ono bilo nezahvalno i skučeno. No iako je jasna izdavačeva politika da Goranu Baretu kao jedinom preostalom originalnom članu tih Majki ustupi mjesto na naslovnici izdanja jer je marketinški magnet, ipak je to nepravedno prema ostalim članovima, tj. Ivici Duspari (koji potpisuje svu glazbu), Nedeljku Ivkoviću – Kilmisteru, Željku Mikuliću  – Koroziji i Ivanu Dujmiću – Duji. Ali „Pravedno i nepravedno“ je jedno sasvim drugo poglavlje Majki.

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X