Makaya McCraven ‘In These Times’ – hip-hoper među džezerima i džezer među hip-hoperima

Snaga ovog albuma je odlično pogođen omjer ovog i onog pristupa i ove i one glazbe, što album čini pitkim i pristupačnim svakome tko ga poželi poslušati, bez obzira na vlastite muzičke preferencije ili upućenost u tekovine žanra.

Makaya McCraven “In These Times”

Nekada sam davno iz nekog razloga nekome o nečemu rekao “jazz se već sakrio u hip-hop i srodne žanrove koji će za koju godinu, ako stvari ostanu postavljene isto, po onom neuhvatljivom duhu više zvučati kao jazz od jazza”. Makaya McCraven odličan je primjer za poduprti takvu tezu jer pliva negdje između, igrajući više na to da hip-hop zvukovno učini organskim i bendovskim, a što najčešće završava tako da nam se čini da slušamo ‘nekakav’ jazz, nego što jazz ubacuje u hip-hop, a što u prošlosti ugrubo bio slučaj kad su se pokušala izmiješati ta dva žanra.

Na McCravenom novom albumu “In These Times”, dakle, nije riječ o tome da je netko zasemplirao neki dobar moment neke dobre i po mogućnosti manje poznate jazz stvari pa onda to pretvorio u ‘nekakav’ hip-hop (na pamet mi, naravno, padaju stvari poput US3) ili uzeo gomilu džezista da sviraju preko njegovih beatova (kao na primjer Kendrick Lamar na genijalnom albumu “To Pimp a Butterfly”), ali to ipak nije daleko od stvarnog postupka, jer Mackaya svejedno uzima komadiće ovoga ili onoga koje onda povezuje svojom džezističkom bubnjarskom i aranžmanskom perspektivom baš kao što bi to učinio netko iz sfere hip-hopa. Makaya McCraven je, najjednostavnije rečeno, hip-hoper među džezerima i džezer među hip-hoperima.

Makaya je tu svoju viziju koju čujemo na albumu “In These Times” zapravo smišljao godinama, a čini se kako su albumi koji su mu prethodili (“Universal Beings” i rekonceptualizacija albuma “I’m New Here” Gila Scotta Herona kojeg je nazvao “We’re New Again” iz 2020.) bili završne stilske vježbe za sve što je uslijedilo. Snaga ovog albuma upravo je odlično pogođen omjer ovog i onog pristupa i ove i one glazbe što album čini pitkim i, ono što je uvijek važno, pristupačnim svakome tko ga poželi poslušati, bez obzira na vlastite muzičke preferencije ili upućenost u tekovine žanra. Da je McCraven on top of his game govori i činjenica da je baš ovaj album najkompaktniji, najkonzistentniji i najcjelovitiji iz njegove diskografije koji možda i po prvi puta ostavlja dojam prave, punokrvne ploče.

Glazbeno je, pak, odmah jasno i da mu je trebalo ono nešto što će povezati hip-hip i jazz, ali i smekšati zvuk do već spomenute opće pristupačnosti. Već je na naslovnoj “In These Times” jasno da bi to mogli biti izvrsno aranžirani i nenametljivi, ali upečatljivi gudači, ali je već na “Dream Another” ili “Lullaby” jednako tako jasno da to može biti i flauta ili pak harfa ili čak svi već spomenuti instrumenti istovremeno. Majstorija je u tome da niti jednome od njih ne daje dovoljno dominantnu funkciju koja bi stvar mogla odvući u čestu agresivnost i zajedljivost tih dvaju žanrova.

Taj nedostatak karakteristične jazz ili hip-hop agresije u pjesmama još je jedna važna karakteristika ovog albuma jer Makaya kao da je sve premazao nekom finom patinom koja materijal i slušatelja čuva od napadanja i nagrizanja čula. Posebno je to jasno u, na primjer, “This Place That Place” koja bi lako skliznula u agresiju i napor (ono što manje zagriženu publiku najčešće i odbija od jazza ili hip-hopa) da ju izvodi netko drugi. Iako je bubanj mahnit, a aranžman frenetičan i rastrzan, napad na čula izostaje, a pjesma se majstorski stapa i pretapa u narednu “The Calling” koja još dodatno omekšava priču, odvodeći nas u neku nostalgičnu šetnju kišnim velegradom obasjanim svjetlima neonskim reklama iz sredine prošloga stoljeća.

Najavni singl “So Ubuji” pak naglašava i sveprisutnu pop stranu albuma kao i nepretencioznu melodioznost i dječačku razigranost svojstvenu ovom sjajnom bubnjaru i kompozitoru. S druge strane, oni od slušatelja koji očekuju malo više jazza, svoju će dozu adiktiva dobiti u gitarskoj solaži na “The Knew Untitled” ili ritmički zgusnutoj “Seventh String”, a oni koji više naginju hip-hopu ili neo-soulu zalijepit će se za “The Fours” ili završnu “The Title”. Sve u svemu, za svakoga ponešto, na najbolji mogući način.

Ocjena: 9/10

(XL Recordings, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X