Život na periferiji nekad donese momente o kojima se u centrima može samo sanjati. Takvi momenti su u pravilu rijetki, ali se događaju. Tako, recimo, švedsku grupu Mando Diao na ovogodišnjoj turneji svugdje u Europi možete gledati samo u dvoranama i na velikim pozornicama koje su po nekoliko metara udaljene od prvih redova publike, osim u Zagrebu…
I u Zagrebu su Mando Diao bili planirani za dvoranu. Ali, kako kaže stara indijanska poslovica: Veliki duh se najviše smije planovima smrtnika. Umjesto paviljona na Velesajmu, Mando Diao su prodali taman toliko da ispune Vintage Industrial Bar, dakle oko 500 i kusur ulaznica.
Ako se na to gleda pesimistički, onda se može reći da su Mando Diao propali kod nas, ili pak da smo mi propali. No prije je na snazi ovo drugo, obzirom da se slab interes u ovom slučaju dogodio samo kod nas. No ako se pogleda optimistično, dobili smo jedinstvenu i ekskluzivnu priliku gledati poznate Šveđane kako se znoje iznad prvih redova u klupskim uvjetima, za što je valjda bila posljednja prilika za doživjeti tamo negdje 2004. u vrijeme kad su se probili albumom „Hurricane Bar“.
Naravno od tada se štošta dogodilo, pa tako ni Hrvatsku nisu mogli zaobići planetarni hitovi iz 2009. „Dance With Somebody“ i „Gloria“, a 2012. je taj uspjeh kulminirao na INmusicu. No, eto još jednom se pokazalo kako smo izuzetno zajeban teren za one koji ne štancaju svjetske hitove non-stop. Uvjerio se u to i Noel Galagher prije nepune dvije godine. Eto, uvjerili su se i Mando Diao. No, opet ipak su izašli na pozornicu i svirali kao da je ispred njih krcata dvorana, tako da će ipak jedina zvijezda koja je ostala kukati nad svojom sudbinom u tour busu parkiranom pred praznom dvoranom ostati Lenny Krawitz kojem su BRMC kao predgrupa tada održali lekciju iz rock and rolla i ad hoc otišli svirati za džabe u Močvaru.
Mando Diao su sinoć u Vintage Industrialu pokazali da su provjereni izvozni brend kao i švedska Ikea. Europa ih posebno voli jer su jedini švedski rock bend starog kova, kako mi je spomenula prijateljica iz Londona, koja je došla sinoć na koncert čudeći se jedinstvenoj prilici. „Svi švedski bendovi su totalno straight ekipa. Vegani. Piju samo vodu. Jedino su Mando Diao jedini koji su imali problema s alkoholom i drogom, a Britanci to vole“, kazala je.
Na pozornici Vintage Industriala ovaj bend predvođen Björnom Dixgårdom (kojeg još nazivaju i švedskim Elvisom) pokazao se prvenstveno ovisnim o adrenalinu i feedbackom. Uobičajenu distancu zagrebačke publike postepeno su razbijali svim trikovima koje su znali, a na kraju su tako zakuhali atmosferu da nije bilo grla u publici koje nije iz petnih žila pjevalo refrene, posebice pjesme „Gloria“, i naravno na kraju „Dance With Somebody“ uz koju su okupljeni u a capella maniri ispratili Šveđane mokre od znoja u backstage.
Kad nije publiku dizao ‘Švedski Elvis’, srčano je uskakao bubnjar Patrik Heikinpieti, dok se basist Carl-Johan Fogelklou pokazao najvećom šaljivčinom posebice jer je svladao iznenađujuće puno više hrvatskih riječi od „Dobra večer, kako ste?“, a iako se macho Dixgård kočoperio kao da je nekim slučajem stvoren od Coverdaleovog rebra, nije to bilo bez pokrića obzirom na njegovu hrapavu vokalčinu koja mu je uz izgled najjači adut. A bome ga nije štedio, jer je imao onaj poznati inat rock zvijezde koja želi održati koncert za pamćenje upravo kad je iz dvorane presele u klub. I nedvojbeno je ostavio takav dojam i on i ostatak benda, pa makar nas više nikad ne posjetili.
Koncert su počeli u glam rock maniri Zapadne obale sa „San Francisco Bay“, „All The Things“ i „Sweet Ride“, no prvi jači udarac na publiku bila je polubalada „All My Senses“ s „Hurricane Bar“ albuma, dok je „Dancing All The Way To Hell“ prearanžirana u klupsko-plesnu verziju bila nastavak dolijevanja ulja na vatru. Zgušnjavanje zgoditaka „Mr. Moon“, „Break Us“ i „Voices On The Radio“ nepogrešivo je vodilo prema katarzi. „Down In The Past“ su Mando Diao oderali pankersko-garažnim žarom i brzinom, dok je „Gloria“ zapečatila pozitivnu i raspjevanu atmosferu službenog dijela koncerta. Bis je započet s „Brother“ s posljednjeg albuma „Good Times“, a potom je uslijedila dokazana zapaljiva koncertna bomba „Shake“ i potom naravno „Dance With Somebody“ kao trešnja na tortu ovog neočekivanog ‘an evening with Mando Diao’ klupskog giga.
Tko je bio, bio je. Taj ‘natrag u garažu’ moment se više neće dogoditi. Teško da će spomenuti Švedi ili organizator u bliskoj budućnosti sebi opet priuštiti tu vrstu luksuza.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
