Krajem veljače prošle godine bila je 110 obljetnica od prvog prikazivanja filma „Le Voyage dans la Lune“, redatelja Georges Méliès kojeg se s pravom smatra i ocem igranog filma i koji je svoje tada epohalno 15-minutno djelo snimio inspiriran knjigom Julesa Vernea. Inspiriralo je to prošle godine i najpoznatiji francuski chill out dvojac Air na snimanje istoimenog albuma, a identična situacija se dogodila i nešto istočnije, u Hrvatskoj.
Zagrebačka grupa Mangroove, sličnog glazbenog usmjerenja kao Air, iako više oslonjena na neo-soul zbog iznimno toplog i ugodnog vokala Željke Veverac, snimila je krajem godine album „Put na Mjesec“. Obzirom na turbulentna događanja na Majčici Zemlji, put na Mjesec, makar virtualni čini se kao jedini spas u traženju oaze mira. Upravo takav ugođaj stvara Mangroove – bestežinski, opuštajući, usporen i kontemplativan. Skoro pa heroinski prozaičan na tragu jedne Billie Holiday, a opet zavijen u moderno ruho pročišćene produkcije u kojoj je svaki odsvirani i otpjevani ton točno na svom mjestu.
Za naše uvjete to je naravno ono čemu se lijepi etiketa intelektualnog popa, tj. nešto što nije zabava za mase, ne zato jer nije tako dizajnirano, nego jednostavno zbog često poražavajućeg patosa glazbenog ukusa iste te mase. Pa sad da je Mangroove slučajno nastao u Philadelphiji vjerojatno bi ga neka radijska postaja poput WXPN-a pogurala u maistream, kao što je to učinila jednoj Nori Jones i kasnije Melody Gardot, ali što je tu je… Kod nas je takav podvig ravan putovanju na Mjesec.
Kroz tu prizmu spremanja poputbine za eventulno slijetanje u neki novi svijet se može gledati i na drugu polovinu albuma „Put na Mjesec“ koji je otpjevan na engleskom jeziku, jednako interpretacijski uvjerljivo kao i prvi, hrvatski, dio istog, ali i pomalo koncepcijski predvidljiv korak koji možda nepotrebno jednu cjelovitu priču razdvaja na dva dijela.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=k7kuTUcS1eM[/youtube]
Iz ujednačenog i smirenog ozračje prvog dijela albuma svojim radijskim hit potencijalom iskače „To se smije“, da bi se kao nastavak njene ‘edukativne poslovičnosti’ mogao pronaći nešto kasnije u „U životu je važno“. Improvizacijski ‘jamming’ duh ovog neo soul četverca kojeg čine Željka Veverac, Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš (posljednji trojica instrumentalista čini i sastav Chui koji je jedno od najugodnijih diskografskih iznenađenja prošle godine, a za na kilometre prepoznatljivi trubački spleen Andreja Jakuša bih mogao staviti ruku u vatru i reći da je najbolji u zemlji), posebno se kvalitetno ocrtava u skladbi „Moonlight“, kao i u posljednjem ‘producers cutu’ uistinu upečatljive „To se smije“, prigodno preimenovane u „T(k)o se smije“.
U svakom slučaju Mangroove rame uz rame s pulskim The Chwegerom i ponovno probuđenim Mayalesom u ovom trenutku čini perjanicu pop zvuka, koji da je kojim slučajem masovno prihvaćen na domaćem terenu, koliko je i kvalitetan, možda bi bar malo ublažio sveopću anksioznost i želju za bijegom, čak i na mjesec. No ako se pogleda svijetla strana, važno je da postoje kvalitetne uzdanice koje ne žele klonuti duhom u ovoj kulturnoj borbi sitnih, ali bitnih pomaka.
Ocjena: 8/10
(Dancing Bear, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
