Manu Chao ovoga puta nije ispunio velika očekivanja zagriženih fanova.
Šalata 2002, pulska Arena 2008 i mali Dom Sportova 2011., tri su savršeno izvedena koncerta na kojima je Manu Chao zauvijek osvojio hrvatsku publiku. Poslije toga imao je još zapaženih nastupa u našim krajevima, na Velesajmu, Špancirfestu i prošlog ljeta u Osijeku, ali prva tri su zacementirali njegovu popularnost kod neobično širokog koncertnog auditorija, u rasponu od anarhopunkera, antiglobalista i Manuovih političkih istomišljenika s nove ljevice pa sve do znatiželjnih poklonika Buena Vista Social Cluba koji su isprva pomislili da nam u goste dolazi još jedan Kubanac.
Podloga za ovaj višestruki totalni trijumf, uz nekoliko nezaobilaznih starih favorita iz repertoara Mano Negre, bila su dva doista epohalna albuma: Manuov samostalni prvijenac „Clandestino“ iz 1998., te ultimativni bestseler iz 2001. „Proxima Estacion: Esperanza“ s kojim je pridobio masu oduševljenih poklonika na svim stranama svijeta izvan engleskog govornog područja. Šansonjerski album „Siberie m’etait conteee“ iz 2004. bio je namijenjen samo francuskom tržištu, ali je iste godine producirao još jedno antologijsko internacionalno izdanje, ponajbolji album malijskih afro pop prvaka Amadou & Mariam „Dimanche a Bamako“, podebljan njegovim gostovanjem na briljantnom singlu „Fast Food Dakar“.
Beskrajne turneje s Radio Bemba Sound Systemom neminovno su usporile snimanje sljedećeg solo albuma „La Radiolina“ objavljenog tek 2007. i dočekanog s nešto manje oduševljenja jer mu udarne pjesme „Politik Kills“ i „Rainin’ in Paradise“, za koju je spot radio Emir Kusturica, ipak nisu bile toliko jake kao „Clandestino“ i „Me Gustas Tu“. U nastavku karijere Manu je svirao jako puno koncerata i vrlo malo objavljivao. Dok su ga turisti viđali kako biciklira po Barceloni, fanovi su se uporno raspitivali kad bi mogao izbaciti još jedan studijski album. Prolazile su godine, a konkretnog odgovora nije bilo.
S vremena na vrijeme pojavio bi se poneki novi singl kao rijedak dokaz da mu inspiracija nije presušila. Od tih dvominutnih ficleka najupečatljivije je zvučao latin reggae „La Marea“ iz 2017., što ipak nije bila najava željno iščekivanog povratničkog albuma. Tek je prošle godine katalonski dub reggae producent Gerard Casajus Gaita aka Chalart58 uspio nagovoriti Manua da napiše i snimi materijal za cijeli album „Inna Reggae Style“. To je bilo niskobudžetno izdanje realizirano bez prave promocije izvan španjolskog latin reggae marketa, ali je donijelo neke jako dobre pjesme poput „La Vecina Del Patio“ i dueta s legendarnim Cedricom Mytonom iz The Congosa „Free the People“. Iz njih se mogla izvući najjača preporuka za novi solo album „Viva Tu“ (Živio!).
Međutim, Manu Chao ovoga puta nije ispunio velika očekivanja zagriženih fanova. Problem je uočen već na najavnim singlovima „Tu Te Vas“, „Sao Paulo Motoboy“ i „Viva Tu“ koji su uglavnom zvučali kao restlovi s ploče „Proxima Estacion: Esperanza“. Prvi dojam neće se mnogo promijeniti ni nakon otvaranja cijelog paketa s deset novih pjesama. Ovo nije album koji smo čekali predugih sedamnaest godina. Jedina značajnija novost, uz dopadljiv gostujući vokal mlade pariške pjevačice Laetitie Kerte aka Laeti, je poveliko odstupanje od Manuovih karakterističnih latinoameričkih i karipskih ritmova koji su zamijenjeni flamenco gitarama i neošansonjerskim napjevima. Dragocjena iznimka je aktualni singl, poletni dvominutni country komad „Heaven’s Bad Day“. Manu je tu dobio priliku snimiti duet sa starim Williejem Nelsonom, pa je doista dao sve od sebe. No, kad se vrati na velike koncertne pozornice opet će svi nestrpljivo čekati da zasvira „Me Gustas Tu“ i „Clandestino“, a samo će poneko tražiti najnovije pjesme „Vecinos en la mar“ i „La Couler du Temps“.
Ocjena: 6/10
(Radio Bemba / Beacuse Music, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
