Ovo bi mogao biti jedan od doista posebnih i bitnih albuma u Ribotovoj solo karijeri.
Možda se to može tumačiti kao znak velike sudbine, ali prvo pojavljivanje Marca Ribota na nekoj snimci bilo je na albumu Toma Waitsa “Rain Dogs” iz 1985. godine, ploči koja se redovno smatra jednom od najboljih u povijesti “rock” glazbe, a koja će osim po začudnim aranžmanima i Waitsovom prepoznatljivom vokalu, možda i najviše ostati upamćena po slomljenim i oštrim solo dionicama tog dotad nepoznatog gitarista.
Zbog toga, kao i činjenice da će se pojaviti na još četiri njegova buduća albuma, Ribota će se pamtiti kao Waitsovog gitarista iako će paralelno voditi i vlastitu solo karijeru i nekoliko bendova među kojima se u posljednje vrijeme najviše ističe Ceramic Dog, ali i dugogodišnju i izrazito plodnu suradnju s Johnom Zornom koji je također uvijek imao sjajan nos kad bi za svoje projekte trebao odabrati najveće svjetske majstore na šest žica.
Osim što je koncertno uvijek aktivan, pa smo ga tako lani imali priliku gledati u Lisinskom s Los Cubanos Postizos, a za ovo ljeto i jesen su, čini se, već najavljena njegova gostovanja u Splitu i Puli, Ribot ne prestaje ni sa studijskim radom. U zadnjih sedam godina tako je objavio četiri albuma s Ceramic Dogom i jednu ploču potpisanu samo njegovim imenom, sjajnu “Songs of Resistance 1942-2018” na kojoj su mu se u pjevačkim ulogama pridružili velikani poput primjerice Waitsa i Stevea Earlea, a koja je u paru s “YRU Still Here”iz iste godine služila kao oštra kritika administracije tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Dodajmo da je nam je materijal s obje ove ploče bio prikazan i uživo na briljantnom koncertu na Superuho Festivalu u Primoštenu.
Kako je 2025. godina povratka Trumpa u Bijelu kuću, možda smo od Ribota očekivali novi val kritika njegove administracije i ne sumnjam da ćemo ga uskoro i dobiti, ali na red je prvo došao album “Map of a Blue City”, njegov prvi u dugogodišnjoj karijeri koji je sagrađen oko vokala, a ne gitare. Naravno da smo ga u zadnjih trideset i pet godina mnogo puta čuli u ulozi pjevača, ali nikad to nije bila njegova primarna funkcija i možda upravo zato na ovoj ploči po tko zna koji put čujemo nekog sasvim drugačijeg Ribota.
Upoznali smo ga i kao klasičnog gitarista i kao džezera, u kubanskom stilu i u glasnoj pankerskoj buci, u klezmeru i u avangardi, ali nikad kao prvenstveno kantautora. Ili, ako želite, slušali smo ga kao sidemana mnogih drugih kantautora, ne samo Waitsa i Elvisa Costella, već i desetaka drugih, ali nikad on sam nije bio u toj ulozi. Barem ne u tolikoj mjeri kao na “Map of a Blue City”.
Zapravo je iznenađujuće koliko nježno i krhko, koliko divno Ribot zvuči na ovih devet uglavnom vlastitih balada, od uvodnog para naslovljenog prema ženskim imenima, “Elizabeth” i “For Celia” (od kojih je potonja posvećeta Ribotovim razgovorima s dokumentarnom filmašicom Celijom Lowenstein), preko R&B-ja “Say My Name” koji atmosferom podsjeća na njegove ranije suradnje s još jednim majstorom ugođaja, Joeom Henryjem, do “mamurnog post-punk” čitanja Antônija Carlosa “Toma” Jobima u “Daddy’s Gone to Brazil”.
Naslovna pjesma je minimalistična, dugačka i slomljena nježna melodija s gitarističkim radom koji istovremeno djeluje delikatno i grubo, a to je kombinacija koja bi se kod Ribota možda mogla proglasiti i zaštitnim znakom, dok na aktualnom singlu “Death of a Narcissist” jednolična melodija vokala prekriva cijelu škrinju maestralnih gitariskih fraza.
Prvi singl “When The World’s On Fire” je obrada i prerada istoimene skladbe koju su izvodili pioniri country glazbe The Carter Family i zvuči kao nešto što bi se moglo naći na nekim “Songs of Resistance Vol. 2”, dok album kraju privode “budistički blues” s političkom porukom “Sometimes Jailhouse Blues”, a zatim i završni eksperimentalni instrumental “Optimism of the Spirit” koji se vukao po Ribotovim folderima još od 2008. kad je snimljen, a sad ploču zatvara u potpuno suprotnom tonu od onoga koji je dotad prevladavao.
Nakon nekoliko uzastopnih slušanja “Map of a Blue City” počinje djelovati kao jedan od doista posebnih i bitnih albuma u Ribotovoj solo karijeri, koji će se isticati unutar ionako raznolikog kataloga i koji nas ostavlja gladnim za još takvih izleta u kantatuorske vode. Ionako nam je oduvijek bilo jasno da je Ribot i više od samo najboljeg gitaristu na svijetu.
Ocjena: 8/10
(New West Records, LLC, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
