Marc Ribot, jedan od najboljih živućih gitarista, vraća se u Hrvatsku. Za točno dva tjedna nastupit će na splitkom Sustipanu u sklopu Vibrez festivala, a zatim najesen dolazi i u Pulu gdje će predstaviti svoj prvi pravi kantautorski album ‘Map of a Blue City’. Tom prigodom odradili smo i ovaj brzopotezni intervju.

Marc Ribot’s Ceramic Dog (foto: Ebru Yildiz)

Veoma nam je drago što smo imali priliku vidjeti vas toliko puta na nastupima u Hrvatskoj, u različitim gradovima i s različitim bendovima. Dopada li vam se naša zemlja i postoji li nešto što vam se ovdje posebno sviđa?

Marc Ribot: Da. Peka, ćevapi, crni rižot, a kad god sam u Istri, tjestenina s tartufima. Volim tradicionalnu krčku svadbenu glazbu i gotovo sve ostalo sa zularma i gajdama. Volim slonicu na Brijunima. Kažu da izgleda malo tužno otkako je drugi slon uginuo. Ali osobno mislim da joj nedostaje Tito.

Jedan od rijetkih bendova s kojima mislim da vas dosad još nismo imali priliku čuti u ovim krajevima jest Ceramic Dog, ali to će se promijeniti ovog ljeta u Splitu. Po čemu se Ceramic Dog razlikuje od vaših mnogih drugih projekata?

Marc Ribot: Ceramic Dog je rock bend. Vjerojatno smo malo čudni jer nas stalno zovu da sviramo na jazz festivalima. Ali to nije naša krivnja.

Kasnije ove godine planirate nastupiti u Puli s programom vašeg novog albuma “Map of a Blue City”. Dugo ste ga stvarali i to je najbliže kantautorskom albumu od svega što ste dosad objavili. Kako ste se odlučili za takvo što nakon toliko godina i albuma koje ste snimili prvenstveno kao gitarist?

Marc Ribot: Tijekom godina, s vremena na vrijeme, napisao bih pjesmu s tekstom. Ponekad bih se uzbudio i snimio koju u svom kućnom studiju. Moj plan je bio da neka velika rock zvijezda snimi jednu kako bih mogao zaraditi mnogo novca. Ali na kraju sam shvatio da su te pjesme suviše čudne i da ih nijedna rock zvijezda vjerojatno nikada neće snimiti pa sam ih sam objavio. I evo ih.

Prošle godine imao sam priliku vidjeti vas s Los Cubanos Postizos u Zagrebu, što nikada nisam mislio da će se dogoditi. Što vas je natjeralo da ponovno okupite ovaj bend nakon toliko godina?

Marc Ribot: Pa bend nikada nije zapravo umro. Nekako je tu u hladnjaku i svako malo ga izvadimo i odsviramo koncert. Prošle godine su nas zamolili da nastupimo na retrospektivi svih mojih radova u Hamburgu. I pa smo pomislili, zašto ne bismo svirali i u Hrvatskoj?

Trenutno imate još jedan novi projekt s kojim ste na turneji, a zove se Hurry Red Telephone. O čemu je tu riječ?

Marc Ribot: U pitanju je moja dugogodišnja suradnja s bubnjarom Chadom Taylorom. Chad i ja radili smo zajedno u bendu Spiritual Unity, a kasnije i u našem triju s basistom Henryjem Grimesom. Tražio sam novi format za rad s Chadom otkako se Henry previše razbolio za rad 2018. i umro 2020. godine.

Karijeru ste započeli svirajući na remek-djelu Toma Waitsa “Rain Dogs” i nakon toga snimili mnogo ploča s njim. Mislite li da će ikada biti prilike da se to ponovi ili je on sad zbilja zauvijek u mirovini?

Marc Ribot: Nitko nikada ne zna koji će biti Tomov sljedeći potez. Ali ako nazove, bit ću tamo.

Poznati ste kao žestoki kritičar Donalda Trumpa. Budući da su stvari krenule još mračnije u njegovoj administraciji, mislite li da je vrijeme za drugi nastavak albuma “Songs of Resistance” (Pjesme otpora)?

Marc Ribot: Mislim da je vrijeme za činove otpora.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute