Marčelo & njegov bend nastupili su u četvrtak u Vintage Industrialu i tom prilikom donijeli dah i duh ulice, tj. prosvjeda koji u Srbiji ne jenjavaju.
Studentski prosvjedi u susjednoj Srbiji koji su digli na noge izuzetno velik broj stanovništva u proteklih dva mjeseca uistinu nose neku posebnu energiju u ova definitivno usrana vremena, kad se samo baci pogled prema zapadu gdje Trump i njegova oligarhijska klika blitzkrieg metodama uništavaju svaku nadu u neki uljuđeniji poredak.
Sudim to po ozračju koncerta u Vintage Industrialu gdje je od samog Marka Šelića alias Marčela dolazila vibracija kao da nema na repertoaru dovoljno sretnih i poletnih pjesama kako bi okrunio dobro raspoloženje koje je vladalo. Kao da se na neki čudan način sudara s depresijom koja kulja iz njegove lirike kako bi iz nje izvukao neko pobjedničko pozitivno ozračje. A svi koji slušaju Marčela i dobro poznaju njegove stihove upravo su upoznati s tim koliko je u stanju uroniti u mračne zakutke ljudske duše i sudbina, počesto i svoju, kako bi na proste faktore rastavio olovni društveni smog koji guši i tišti mnoge, posebno u njegovoj zemlji.
Nije on samo reper, već više neki spoj lirika i doktora čiji albumi su poput dijagnostičkih kartona nakon specijalističkih pregleda na koje se dopisuju novi simptomi nemoći pojedinca. Vrhunac toga je album „Nojeva varka“, konceptualni masterpiece objavljen 21.12. 2021., dakle prije više od tri godine, jedno od rijetkih glazbenih djela koje podsjeća na vremena kad su se objavljivali besmrtni albumi (a naivno smo vjerovali da ova vremena nisu tome naklonjena), a u biti se iz toga iščitava ona stara mudrost da onaj tko posjeduje kvalitetu može biti u problemima, ali nikad takvim kao oni koji kvalitetu ne posjeduju.
Ta „Nojeva varka“, album na kojem je Marčelo kompletirao izuzetnu priču sa svojom fantastičnom ekipom glazbenika, od objave je svojevrsni soundtrack svakodnevice u Srbiji koju je tako tmurnu i čemernu promijenio pad kolodvorske nadstrešnice u Novom Sadu 1. studenog 2024. godine, kad je život izgubilo 15 ljudi. To je bio udarac u dno, ali nakon toga su stvari polako krenule u drugom smjeru. Srpsko društvo trenutno prolazi kroz proces društvene regeneracije predvođeno studentima koji ne žele ništa drugo već odgovorno društvo u kojem vlada jednako pravičan zakon za sve i dakako institucije koje ga trebaju provoditi, a obzirom na masovnost prosvjeda jasno je da su bile izgubile svoju funkciju zbog premreženosti korupcijom. Iako se na teritoriju Europe zbog toga događa jedan masovni društveni fenomen i najmasovniji studentski prosvjed od 1969., EU i njene članice šupački šute, bit će zato jer su zinuli na zalihe litija u Srbiji koje im je vjerojatno obećao “nacionalistički ratni huškač iz devedesetih maskiran u Clarka Kenta koji je i dalje nacionalistički ratni huškač” (kako Marčelo naziva znate već koga), za razliku od običnih ljudi koji osjećaju tu snažnu pozitivnu vibrantnost i svako malo šalju podršku.
Marčelo kao da je tog četvrtka bio u funkciji neslužbenog izaslanika svog naroda kako bi donio odjeke podrške koje je te večeri srčano i emotivno odašiljao pun Vintage Industrial. Ljudi su bili euforični na svaki Marčelov spomen studenta. Bilo je to poput nekog kozmičkog sestrinstva i bratstva koje je kulminiralo na samom kraju koncerta kad je Vintage skandirao: „Pumpaj“, dok je Marčelo to snimao smatrphoneom. Za one koji ne znaju, „pumpaj“ je neslužbeni slogan i poklič studentskih prosvjeda kojim je svoje nadahnuto obraćenja ljudima na jednoj od blokada poentirala književnica za djecu i mlade, ujedno i prosvjetna radnica u Srbiji, Jasminka Petrović, što dakako znači samo jedno, a to je da se ne smije ispuhati motivacija za prosvjede i blokade dok se, kako to Srbi običavaju reći; ne istjeraju stvari do kraja.
Da je okupljanje u Vintage Industrialu imalo samo tu emotivnu katarzu ispunjenu empatijom, razumijevanjem i podrškom bilo bi to sasvim dovoljno, no s Marčelom ste uvijek sigurni da ćete dobiti i famozan koncert, oliti praznik glazbe, pod uvjetom da ga ne izdaju glasnice, što ovog puta nije bio slučaj.
No i u vokalnom pogledu nije bio sam, ili je bolje reći da nitko ne može ostati ravnodušan kad refrene zapjeva Nevena Glibetić Nensi, kao što je Marčelo složio ekipu muzičara po perfekcionističkim pravilima Jamesa Browna ili pak Đorđa Balaševića (koji vam draži), jer ne postoji trenutak u kojem posumnjate da se nije okružio najboljima i koji su u stanju svirati što god im padne na pamet, ili što god padne njemu na pamet (kao što mu je na samom kraju palo da „Sunce“ donese himnični soul moment koji nadilazi albumsku verziju od prije 15 godina).
Uglavnom, koncert je bio osmišljen kao putovanje kroz niz psihičkih stanja, tj „depru“, kako je to Marčelo neuvijeno govorio, napinjući tako strune emocija i susprežući što je moguće duže katarzu, da bi kad je jednom prsnula među ljudima u drugom dijelu koncerta više nije mogla biti zaustavljena.
Kako da je nastupom prošao korake studentskih prosvjeda; od osjećaja slabosti, ranjivosti i anksioznosti, pa do točke gdje se sve prelomilo i pretvorilo u bujicu. Počelo je s „Udahni“ i nastavilo se s pjesmom „Muk“ da bi s pozitivnom potom podigrao pjesmom „Marčelo me traži“, svima dobro poznatim brojem Ajsa Nigrutina za kojeg je Marčelo rekao da on sam ne može raditi tako suludo-pozitivne bangere poput Ajsa, jer jedan je Ajs.
Taman dovoljno prostora da se i bend razigra i raspleše publiku prije nego je Marčelo krenuo u seciranje odnosa u vezama i među prijateljima kroz „Flešbek“, „Dvadeset“ i „Fernweh“, da bi posljednja najmučnija stanica tog niza bila „Otok mržnje“ u kojoj se beskompromisno obračunava s rak ranom svih društava bivše Jugoslavije, a to je nacionalna mržnja koja sve proždire. No „Otok mržnje“ koliko vas zabije, toliko vas počne i dizati, taman da forte koji nakon nje donosi „JBG“ ujedno bude ona prekretnica nakon koje više nema povratka u bedaru, odlaska do šanka ili zahoda, jer nakon toga vas pegla „Pegla“ i resetira „Reset“ da bi vrhunac službenog dijela bila „Vatra u mraku“ koja je postala jedna od neslužbenih himni studentskih prosvjeda.
Svi su palili svjetla na telefonima jer je svima kao i Marčelu i bendu više pun kufer mraka. Vintage je svijetlio kao da je obasjan danjim svjetlom. Na kraju ni Marčelo i bend koji su u svom forteu ne odlaze s pozornice, već su samo okrenuli leđa i pustili da publika dere glasnice pozivajući ih da se okrenu.
Na bisu se „Tunel“ pretvorio u tour de force, valjda je deset minuta trajao iako se činilo da je protutnjao u tri, da bi sve bilo okončano jarkim zvučnim sjajem „Sunca“.
Nema tko nije ‘pumpao’ iz sveg srca.
I nakon takvog koncerta uslijedila je katarza druge vrste kad je Marčelo rekao da će u backstageu primiti svakog željnog potpisa na CD (jer vinili još nisu stigli), stiska ruke, zagrljaja ili čavrljanja. I onda je Vintage ispunio dugačak red pred backstageom, A Marčelo tamo dočekao svakog. Ni trunke nervoze ili bojazni da oni zadnji u redu neće doći na red ili da će se Marčelo u jednom trenutku umoriti i dići ruke od svega. Nije to bila ona igra „fanovi nestrpljivo čekaju zvijezdu“, već želja da se međusobno podijele ljudski osjećaji obostranog zadovoljstva i poštovanja, dakle djelić one katarze iz brojnih prosvjeda, blokada i marševa (na kojima i Marčelo učestvuje) gdje ljudi kao da ponovno otkrivaju ljude i odaju se opijenosti zajedništva kao eliksira snage, volje i želje da se izliječi ono što se činilo neizlječivim.
Taj četvrtak donio je nešto daleko više od samog koncerta.
Pumpaj!
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
