Marduk i Doodswens u Boogaloou – ekstremna terapija

Švedski veterani black metala sinoć su svojom negativnom energijom otpuhali nakupljene naslage naše vlastitie negativne energije.

Marduk u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Zanimljivo mi je kako sam upravo jučer pisao rencenziju jednog ambijentalnog albuma hvaleći njegove terapeutske moći da smiri dušu u ludim vremenima, da bih se tek koji sat kasnije uputio na koncert na kojemu se prakticirala jedna dijametralno suprotna terapija, ona ekstremnom, bučnom i surovom glazbom koja vas, kad joj se prepustite, može dovesti i do neke vrste transa jer doslovno otpuše sve misli, brige i tegobe iz vaše glave.

Možda to ne vrijedi za svakoga, ali ja sam glazbu Marduka uvijek koristio na taj način, pa su mi oni tako ostali svojevrsnim ispušnim ventilom i u godinama kad više nisam pretjerano mario za metal, pa je tako njihov CD “Opus Nocturne” oduvijek odudarao i izazivao čuđenje u mojoj kolekciji. Isto tako, uvijek sam se trudio ne propustiti i njihove live nastupe u Zagrebu, pa mi je bilo žao da na posljednji susret u Vintageu nisam mogao doći (bio je usred vrlo zgusnutog koncertnog rasporeda), no znao sam da će se nova prilika pružiti brzo jer nam često dolaze u goste.

Marduk u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Za tu novu priliku trebalo je čekati dvije i pol godine, a bend je u međuvremenu objavio i vrlo dobro prihvačen novi album “Memento mori”, no ako ste očekivali da će ova turneja biti promocija novih pjesama uz presjek najvećih hitova, onda ste mogli ostati iznenađeni setlistom koju ste čuli u Boogaloou. Naime, Marduk već ima gomilu albuma od kojih nekoliko ima i kultni status, pa si bend može priuštiti da na pojedinom nizu koncerata odabere jedan od njih i pruži mu veću pozornost.

U slučaju sinoćnjeg nastupa, žarište je bilo usmjereno na “Plague Angel”, album koji je lani napunio dva desetljeća postojanja i obično se smatra svojevrsnom prekretnicom u katalogu benda, što tematski, budući da se u tekstovima od sotonizma okreće prema religiji, što zbog činjenice da je u pitanju prvi album na kojemu vokalne zadaće obavlja aktualni frontmen Mortuus.

Marduk u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Polovica setliste tako je bila posvećena upravo ovom albumu, dok je druga polovica podijeljena između novog materijala s “Memento mori” te albuma koji je slijedio odmah nakon “Plague Angel”, a to je “Rom 5:12” čije je uvodna “The Levelling Dust” ujedno i otvorila set dajući Mortuusu priliku da publiku pozdravi grlenim urlikom koji je trajao punih trinaest sekundi. Možda na papiru to ne zvuči tako zapanjujuće, ali prosječan čovjek teško da je sposoban izvući takav pakleni zvuk iz tijela, a kamoli u tolikom trajanju.

Koncert Marduka većim dijelom obično zvuči kao da se pali za vrijeme Vijetnamskog rata pali u elisu helikoptera dok cijela neprijateljska vojska puca u vas. Ili možda kao da ste zrno kave u električnome mlincu koji vas melje. Blast beatovi mlate konstantno i neumoljivom brzinom, a Mortuusovi urlici zvukom dočaravaju mračne slike iz tekstova koje je ionako nemoguće razabrati. Drugim riječima, ako pjeva pjesmu “Warschau” može vam biti jasno da nije u pitanju “turistički metal” koji veliča prirodne ljepote ili arhitekturu toga grada već stavlja naglasak na prvi slog njegovoga imena i spominje razaranje, genocid i ratna stradanja.

Marduk u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Ipak u toj silnoj baraži kaosa, Marduk je najbolji kad malo uspori i tako doda malo dinamike u koncert, pa je jedan od vrhunaca sinoć bila nova “Shovel Beats Sceptre”. Naravno, u pitanju je pjesma koju bi rijetko tko proglasio laganicom ili sporom pjesmom, ali u prekomjernom granatiranju ostatka setliste, ona je djelovala upravo tako. Netko je Danielov vokal na ovoj pjesmi uporedio s orkovima iz “The Lord of The Rings” i sad mi je tu sliku nemoguće izbaciti iz glave.

Od ostalih uspješnica čuli smo i, primjerice, “The Hangman of Prague” o arhitektu holokausta Reinhardu Heydrichu, a jedan od upečatljivijih momenata bila je ultrabrza i žestoka “Throne of Rats” koja je slijedi na albumu. Pakleni dojam zvuka Marduka popraćen je opet i vizualno na pozornici koja je uglavnom osvjetljena crvenim ili hladnim plavim svjetlom uz gomilu pare od koje se iz publike moglo jedva nazirati obrise glazbenika.

Doodswens u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Slično je bilo i za vrijeme nastupa predgrupe Doodswens, benda koji je i 2022. nastupio kao predgrupa Marduku. Ovaj nizozemski trio iz Eindhovena specifičan je ne samo po ženskom vokalu, već i činjenici da je pjevačica ujedno i bubnjarka. Riječ je o Inge van der Zon, u bendu potpisanoj samo kao I., koja je prije nastupa na improviziranom oltaru obavila i ritual paljenja tamjana i time nadoknadila nedostatak dima zbog zabrane pušenja u klubu koje se još jednom poslušno pridržavalo.

Prije ovog benda koji pjeva na nizozemskom (ali bi isto tako mogao pjevati na svahiliju budući da je u pitanju black metal, žanr u kojemu tekstovi nisu osobito razumljivi bez obzira na kojem su jeziku), pozornicu su još zauzeli i one man bend Irae, te mlade snage Sumus Diabolus Incarnatus, no njihove nastupe nažalost ovaj put nismo uspjeli popratiti zbog drugih životnih obaveza, kako to već ide.

Doodswens u Boogaloou (foto: Roberto Pavić)

Na koncu se možemo osvrnuti i na brojnost publike i zaključiti da je veteranski bend poput Marduka uspio privući iznenađujuće velik postotak mlađih metalaca, a i na činjenicu da je prostor galerije bio zatvoren, a ni sam parter – izuzev prvih redova u kojima je vladao kaos – nije bio nagužvan, što potvrđuje tezu da ekstremni oblici ekstremne glazbe privlače taman toliko publike da se napune klubovi kao što su Močvara i Vintage Industrial.

Ako ništa drugo, Marduk je sinoć svojom negativnom energijom otpuhao nakupljene naslage naše vlastitie negativne energije, no život kakav jest, začas će nas opet zatrpati brigama, pa se nadamo da do sljedeće ekstremne terapije, bilo kod istog ili nekog sličnog profesionalca, nećemo morati čekati baš predugo.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Boj na Hipodromu

Thompson je najjači zrcalni odraz tridesetogodišnje vladavine HDZ-a u maloj zemlji velikih
Idi na Vrh
X