Nakon zadnja 3 potpuno rasprodana Metaldays festivala, ove godine je na red došao jubilarni, peti po redu. Zanimanje za festival bilo je iznimno veliko, karte su bile većim djelom rasprodane puno prije početka festivala, a obzirom da je kapacitet ograničen na 12 tisuća posjetitelja, nije bilo poželjno čekati zadnji tren za odluku odlaska na festival.
Žestoki ljetni ritam koncerata i festivala u Zagrebu i okolici na žalost je moj posjet Metaldaysu ograničio na jedan dan ili još preciznije – samo par sati. Najveći mamac za posjet bio je naravno koncert Marilyna Mansona koji je nakon više od 10 godina ponovo došao u ove krajeve.
Od ranog jutra na stranicama festivala dolazile su razne obavijesti o kiši i nevremenu koje je pogodilo područje Tolmina, a obzirom na iskustvo s austrijskog Nova Rock festivala u Nickelsdorfu, kada je također prije par godina bio otkazan samo Mansonov koncert (jedini otkazani koncert na festivalu u zadnjih sedam godina – znakovito?!) svakakve stvari su mi prolazile kroz glavu. Međutim organizatori su bili izvrsno pripremljeni, te iako su vjetar i kiša stalno prijetili velikom Ian Fraser “Lemmy” Kilmister stageu odlučili su da će Iced Earth i Marilyn Manson održati svoje zakazane nastupe na njemu. Svi ostali bandovi koji su trebali nastupiti na njemu preseljeni su na manji, Boško Bursać stage, s nešto izmjenjenim rasporedom. U principu za posjetitelje možda još i bolja varijanta jer onda nisu morali birati između dva stagea pred kojim će biti i možda propustiti koji od nastupa.
Znači kao što sam i rekao kiša je padala cijeli dan, tlo se natopilo i blato je bilo na svakom koraku. Međutim to posjetitelje nije nimalo smetalo, tako da su neki bosi, neki u japankama, a neki u čizmama gazili, skakali i bacali se u njega. S obzirom da je festival tek počeo svi su bili u naponu snage i uživali su u toj ogromnoj kaljuži.
Prvi band na manjem stageu koji sam pratio bili su grčki Suicidal Angels. Tisuću, možda čak i dvije ljudi, naguralo se između lokvi vode ispred stagea, pazeći da nisu u njoj. Međutim odmah po početku svirke, svi su završili u istoj – ili do gležnja ili u potpunosti. Što je svirka bila žešća to su posjetitelji manje pazili gdje stoje i koliko su uprljani te su istinski uživali u blatu. Nastup je bio zaista izvrstan, a atmosfera nabrijana.
Slijedeći si bili Absu – američki extreme metal band iz Teksasa. Međutim iako su oni ekstremni, nisu baš ponovili atmosferu svojih prethodnika. Najvjerojatnije i radi toga jer se većina zaputila pred veliki stage gledati Iced Earth. Tamo se okupilo oko nekoliko tisuća ljudi i nakon par minuta kašnjenja, koncert je krenuo. Publika je jedva dočekala prvi pravi veliki band i koncert na velikom stageu. Ruke su bile u zraku za vrijeme cijelog koncerta, a bilo je i puno crowd surfera. Sve u svemu izvrsna provjera prije nastupa Mansona.
U međuvremenu su na manjem stageu nastupili legendarni veterani – japanski Loudness. Jedan od kolega novinara/fotografa samo je radi njih doputovao iz Kanade na festival, jer kako i sam kaže, Loudness u Europi često nastupaju, a u Kanadi i Americi slabo. Iako je riječ o čovjeku koji ima pedesetak godina, moram priznati da se ponašao poput pravog klinca i u potpunosti uživao u njihovom koncertu. Kad smo već kod klinaca za vrijeme njihovog nastupa, ali i općenito na festivalu, bilo je puno djece s roditeljima koji izuzetno dobro poznaju bandove, pjesme bandova i plešu na njih sa svojim starcima.
I onda je na red došao Antikrist Superstar – Marilyn Manson. Koncert je počeo prema uobičajenom rasporedu pjesama koje pjeva na cijeloj turneji i tada mi se već činilo da samo odrađuje još jedan koncert u nizu. Nije bilo energije, kao ni komunikacije s publikom, što i nije čudno s obzirom na česte ispade i ponašanje Mansona, međutim nakon samo 11 pjesama i tek sat vremena svirke Antikrist je napustio pozornicu. Možda su očekivanja bila previsoka, možda je i on ostario, ali velika većina posjetitelja došla je direktno radi njega (a možda i samo radi njega) te vjerujem da su podijelili moje razočarenje.
Kako bi se bar malo utješili otišli su na manji stage pogledati poljski black metal band Batushka. Lubanje, zapaljenje svijeće na stageu, “religijski” obučen i naklonjen band držao je svoju ‘crnu misu’ pred oduševljenim posjetiteljima. S obzirom da je satnica bila pomaknuta, a trebalo se vratiti na vrijeme u Zagreb to je bilo to od Metaldaysa za ovu godinu…
Iako uz probleme s vremenom organizatori su prvi dan okončali vrlo uspješno, posjetitelji su se iznimno zabavljali i s obzirom da je riječ o jednom vrhunskom festivalu u susjedstvu, svima im želim da sljedećih dana vrijeme bude naklonjenije.