Frontmen The Falla bio je raspoložen za intervju, iako se činilo da stara legenda neće imati živaca za sedmu silu na Terraneu.
Kad se sve zbroji, Terraneo festival bio je jedini glazbeni festival na ovim prostorima koji se najviše bavio sadašnjim trenutkom u glazbi. Potpuno neopterećen starim pop i rock dinosaurima koji na naše prostore u prosjeku dolaze deset, dvadeset godina kasnije i onda su obavezno u ulozi headlinera za nostalgičare i sve one koji se tako osjećaju. Stoga Terraneo se kao takav pokazao jedinstven. No bez legendi se ipak nije moglo, a The Fall predvođen Mark E. Smithom bio je najbolji izbor, koliko god neke kolege kritičari iz drugih medija rogoborili o tome. Žao mi je momci, ali The Fall je oduvijek bilo nepatvoreno kaotično, crno i cinično ludilo, uglavnom teško za svariti. Mark E. Smith je iza sebe imao dobar bend, a on je kao i uvijek do sada bio „prvi na barikadama“ sa svoje 54 godine, pa kome je to iz struke bilo too much slobodno se može propitati o svom pozivu, jer John Peel je itekako imao pravo.
Intervju s Mark E. Smithom naravno nije bio planiran, dapače u početku se činio nemogućim, a time i prekriženim na gustom novinarskom rasporedu. No legendarni glazbenik je dan prije nastupa izjavio kako mu intervjui neće predstavljati problem. Slijedilo je ubrzano pripremanje pitanja dok je mozak paralelno još uvijek pokušavao do kraja procesirati podatak da je Mark pristao na razgovor. Kad je došao termin intervjua odmah mi je bilo jasno kako papir s pitanjima mogu zgužvati i zaboraviti. Mark E. Smith voli razgovarati, a ne odgovarati. Njemu je zanimljiva konverzacija tako da i svoj tok misli često prekida pitanjima, čime su lutanja od željenih odgovora nešto na što se trebalo priviknuti. Za razliku od svoje mračne nihilističke pojave na pozornici, u razgovoru je prijazan i sklon humoru, a često se i smije. Također svima nama kojima engleski jezik nije materinji stvara prilične probleme, jer se drži slenga, a zna i profrfljati ključne dijelove razgovora, tako da je i traženje da ponovi neki odgovor vjerojatno normalni dio konverzacije s njim. Da je kojim slučajem intervju bio posložen u neki uobičajeni gabarit od deset minuta, bili biste sretni da imate i samo jedan konkretni odgovor, no u razgovoru se činilo kako Marku vrijeme ne predstavlja suviše važnu varijablu. Jedino mu je bilo bitno da je pivo u krigli hladno i da ga grije jutarnje sunce na terasi hotela Solaris gdje smo vodili razgovor.
Kad ste započeli karijeru sredinom sedamdesetih Velika Britanija je bila pogođena krizom. Vladali su nemiri na ulici, a tad je nastao i punk. Ovih dana London opet gori. Pobunili su se cijeli kvartovi. Možete li povući paralelu između ondašnje i današnje situacije?
Mark E. Smith: Danas je drukčije. Razlika između bogatih i siromašnih je velika, a svi žive blizu jedni drugima. Posljednji put kad sam bio u Londonu, negdje u veljači ili ožujku, šetao sam ulicom u kojoj su s jedne strane bili parkirani Porschei i slični skupi auti. S te strane žive i zabavljaju se bogataši. Nogometaši, menadžeri…. Sa strane po kojoj sam ja hodao bili su socijalni stanovi, a sirotinja i dileri na pločniku. Osjetila se ta frustracija u zraku. To stalno gledanje preko puta u obećani život. Znam dobro kakav je to osjećaj, jer sam u životu bio više puta švorc nego što sam imao novaca. Uostalom ni danas ne mogu sebi priuštiti komfor jednog nogometaša. Kad smo mi pokrenuli bend u sedamdesetima svi su bili siromašni. Tvornice su se zatvarale jedna za drugom i sve više je ljudi bilo na ulici, ali nije vladalo brutalno nasilje među njima. Nego su svi osjećali da su u istoj nevolji. Činilo mi se da su ljudi bili bolje organizirani, bar su tražili konkretne stvari. Ovo sad je bijes. Čuo sam da su u Briminghamu tijekom pobune krali odjeću po dućanima. To je jebeno patetično. Ovi na vlasti nisu ništa bolji. Oni se ponašaju kao pukovnik Gadafi, tvrde da je za sve kriv internet. Možeš li to vjerovati? Internet! Bliže smo anarhiji nego što sam vjerovao.
Kad ste već spomenuli anarhiju, The Fall se oduvijek čvrsto držao postulata punka iako ste se igrali raznim stilovima i utjecajima, no dobili ste etiketu post punk benda. Što mislite o tome?
Mark E. Smith: Nikad me to nije brinulo, niti sam tome pridavao značaj. Punk za mene sad znači isto što i ime nekog američkog lanca fast fooda… Na rasprodaji je već duže vrijeme.
Gdje je onda glazba The Falla u ovome trenutku?
Mark E. Smith: Ne znam. Ne mogu to definirati. Što vi mislite?
John Peel, Legendarni BBC-ijev DJ prozvao je The Fall najboljim bendom i to obrazložio riječima da ste uvijek isti i uvijek drugačiji. Pa sad, što je isto, a što drugačije?
Mark E. Smith: Ono što je isto je taj specifični udarac koji imamo. Mislim na glazbu i tekstove kao jednu cjelinu. Vjerujem da smo i dalje relevantni. Razlika je u članovima benda. Svi su novi osim mene. Pored toga ne vidim neke velike promjene u odnosu na zadnjih dvadeset godina, iako su sada skoro svi dvadeset godina mlađi od mene.
Kako vam je s tolikom omladinom u bendu?
Mark E. Smith: Ha, ha, nemam problema s njima. Dobri su.
Je li vam nekad teško raditi kao bend, u smislu da oni na vas gledaju kao na legendu?
Mark E. Smith: Ne, nipošto. Ne želim imati u bendu obožavatelje The Falla. Na to sam pazio kad sam tražio glazbenike. Ustvari nitko od njih nije nešto familijaran s prijašnjim opusom. Klavijaturistica recimo voli techno i trance. Zato mi je bila i zanimljiva. Ima i heavy metalaca u našim redovima. Ja s druge strane i dalje volim Genea Vincenta. The Fall je dobar miks svega. Puno utjecaja. Svatko je donio nešto svoje.
Znači birali ste po principu: „Jesi li čuo za The Fall?“, „Ne“, „Ok, onda si u bendu.“?
Mark E. Smith: Ha, ha, upravo tako! To je istina. Uopće se ne šalim… Nego rekao si mi da radiš za nezavisni medij.
Točno.
Mark E. Smith: Znači pratite Festival… Pišete li samo o glazbi?
Pop kultura, dakle ima i filma i književnosti, ali za sada najviše glazbe.
Mark E. Smith: Književnost? Jesi li pročitao nešto dobro u zadnje vrijeme?
Trenutno čitam biografiju o Charlesu Bukowskom.
Mark E. Smith: I što piše?
Uglavnom da je pored toga što je bio pijanac bio i lažljivac.
Mark E. Smith: Uh kakvo otkriće za pisca, ha, ha. I ja ga se sjećamo takvog.
Stvarno?
Mark E. Smith: Upoznao sam ga tijekom osamdesetih preko nekih prijatelja u Los Angelesu. Mi smo tad bili mladići, a on starac beat generacije, ustvari on je došao nakon bitnika. Ja sam oduvijek volio Jacka Kerouaca, a u to vrijeme kad sam bio tamo svi ti intelektualci su bili strašno napaljeni na Bukowskog. Nekako su jako značajno izgovarali njegovo ime kao da je novi guru… Amerikancima uvijek treba neki guru. Išli smo i na njegova čitanja poezije na sveučilište u Kaliforniji. Radio je dobar show. A imao je i dobru poeziju. Na pozornici je imao frižider pun piva. Stalno je nekome iz prvih redova nešto dobacivao. Pred kraj je otišao do frižidera po još jedno pivo i onda je tamo povratio nasred pozornice na opće zgražanje. Bljak! Eto to je njegova biografija. Nije mi se svidio.
Je li bilo bolje imati bend u sedamdesetima ili danas?
Mark E. Smith: Uvijek je riječ o grupi ljudi koja provodi puno vremena zajedno… Kada sam počinjao sve što sam želio bilo je spojiti dobre tekstove sa žestokom glazbom. Vjerojatno sam u tome tako dugo vremena jer to još uvijek želim. Kad si u bendu nekako ne primjećuješ vrijeme… Dekade su tu nebitne. Nikad nije dobro vrijeme za osnovati bend i uvijek je dobro vrijeme za osnovati ga. To je borba… Ali borba koja ima i svojih dobrih strana.
Jeste li razmišljali o odustajanju?
Mark E. Smith: Naravno. Svake godine bar jednom, a nekad i više puta. I tako već trideset godina.
Saznajte više:
Fotogalerija trećeg dana Terraneo festivala
The Fall u Šibeniku – faktor koji je pokrenuo Terraneo
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
