Marko Louis, sin legendarnog Ljubiše Stojanovića Luisa, već je duže vrijeme na glazbenom putu, a posebno je privukao pažnju svojim posljednjima albumom ‘Sloboda’ objavljenog u jeku pandemije, što mu je kao i mnogim glazbenicima osujetilo koncertne planove, koji bi ga zasigurno doveli u veći fokus i hrvatske publike. No Marko je čovjek pun optimizma, u što se nije bilo teško uvjeriti i ovim intervjuo napravljenim na daljinu.
Uz čestitke na odličnom albumu “Sloboda” objavljenom na samom kraju prošle 2020. godine molio bih te da malo evociraš, još uvijek svježe, sjećanje o nastanku tog albuma i koliko ga je bilo otežano raditi u korona uvjetima?
Marko Louis: Hvala na pitanju. Album “Sloboda” nastao je i još pre početka korone. Bukvalno sam završio miks i zaključao sve oko 10. marta 2020. godine. Jeste malo ironično da je “Sloboda” bila gotova kada su nas zaključali u naše stanove i terali nas da se socijalno i fizički distanciramo. Baš zato mi je bilo važno da album izađe još te iste godine. Veoma zanimljivo je za mene da je album nastao na neki način iz dva daha. U februaru 2019. godine i u februaru 2020. godine sam se gotovo zatvorio sedam dana u studio i radio na novim pesmama i tada je nastao većina pesama na albumu. Imao sam potpuni fokus i dopuštao sam da me svašta inspiriše, a pre svega me je inspirisao rad na pesmi “Sloboda” i ta šamanska hipnoza i zvuci šamanske kulture i rituala.
Obzirom da je naslovna pjesma “Sloboda” nosi uglazbljene stihove jugoslavenskog pjesnika Branka Miljkovića moram te pitati je li to bio tvoj prvi susret s Miljkovićevim radom ili si možda već duže vrijeme njegov štovatelj?
Marko Louis: Moram priznati da je to prvi moj susret sa Miljkovićem radom. Maja Radivojević koja je napisala tekst za ovu kompoziciju parafrazirala je njegove rečenice i cela pesma se vrtela oko te rečenice. Nekako je ta rečenica zamenila sto pesama, hiljadu slika i milion reči.
Uglazbljivanje te pjesme je meni osobno jedna predivna posebnost kad je općenito riječ o regionalnoj nam glazbi. Kako je ona u tebi baš probudila Afriku i po pitanju ritma, kao i sampleova?
Marko Louis: Kao što sam spomenuo glavna inspiracija za pesmu je ritam i hipnoza šamanske muzike i rituala. Slušao sam u tom trenutku dosta elektronske muzike koja je bazirana na šamanizmu i pesma sloboda se bukvalno pretvorila u šamanski ples, čak ritual ili molitva. Sloboda je u svima nama i muzika je u stanju da nas potseti ‘što to beše sloboda’.
Treba manje pratiti šta pričaju u vestima, nego tražiti slobodu u sebi. To je glavna tema albuma i stvari koje lebde meni po glavi već neko vreme.
Miljkovićev rad nosi u sebi kultni karakter – pjesnik čiji su stihovi ušli kao neke poslovice-minijature u svakidašnji govor. Puno ljudi je čulo i koristi njegove stihove kao izreke, a mnogi ga ne znaju. U glazbenom segmentu sličnu bih paralelu povukao s radom tvog oca koji nikad nije bio ‘istureni igrač’ na ex-Yu sceni, ali je slovio za svojevrsnog ‘čuvara duše’, kao što je bio i vješt inovator obzirom da je stapao zvuke američkog juga i srpske narodne pjesme. Znam da je ovo pitanje malo zahtjevno, no u kolikoj mjeri osjećaš taj njegov stvaralački duh u sebi i svom radu?
Marko Louis: Siguran sam da sam nasledio puno lepih stvari od mojih roditelja, a jedna od toga je ljubav i posvećenost. Nasledio sam od njega da ne postavljam žanrovske granice i da radim onako kako se meni sviđa. Koliko mi stvarno poznajemo naše roditelje? Ja sam siguran da ih najviše upoznajemo kroz svoje odluke u životu.
Prvi put sam te uživo gledao kao gosta sarajevskom bendu Helem Nejse i tada sam odmah pomislio kako jabuka ne pada daleko od stabla. No kad si ti to pomislio? Kad si spoznao da je glazba tvoj put?
Marko Louis: Ja sam u muzici od kada znam za sebe. Svirao sam perkusije i bubnjeve još kao mali dečak kada sam imao pet godina. 2007. godine sam se preselio iz Nemačke za stalno u Beograd da bi upisao Fakultet dramskih umetnosti da studiram dizajn zvuka. Da bi sebi finansirao studije i život počeo sam da sviram pa i da pevam po kafićima. Super mi je išlo i imali smo puno nastupa. Vremenom sam se jako zaljubio u profesiju muzičara, pevača i zabavljača. Veoma je usko vezano sve to i za moj fakultet tako da sam kroz to naučio da produciram svoj zvuk i postavio sam svoj kućni studio. Zaljubio sam se u sve to. Da odgovorim na pitanje; 2007. godine sam shvatio da želim da se bavim muzikom.
I kad si odlučio da ćeš na pozornici biti Marko Louis, a ne Marko Stojanović?
Marko Louis: Moje puno ime i prezime je Marko Stojanović Louis. Ja sam odrastao u Nemačkoj i svima je bilo vrlo teško da izgovore Stojanović. Najlakše je svima bilo da preskoče Stojanović tako da su mene i moju sestru svi zvali Marko Louis i Maja Louis. Čak je bilo i St. Louis. Kao grad u Americi. Dok sam igrao košarku na dresu mi je pisalo nekad samo Louis zato što nije stalo celo prezime. Sve me to navelo da ostavim Marko Louis.
Vratio bih se opet na album “Sloboda” pitanjem; Jesmo li slobodu prije 2020. uzimali zdravo za gotovo?
Marko Louis: Siguran sam u to. Nešto što je zanimljivo je da smo tek počeli da razmišljamo o tome kada smo ostali bez određenih ljudskih prava i slobode, da li smo je uopšte imali i pre svega toga. Dosta ljudi je počelo da razmišlja o tome i razmenjuje svoje misli i razmišljanja. Treba manje pratiti šta pričaju u vestima, nego tražiti slobodu u sebi. To je glavna tema albuma i stvari koje lebde meni po glavi već neko vreme.
Nekako te doživljavam kao osobu punu optimizma, sudeći prvenstveno po tvom izričaju u kojem kao da i u teškim momentima tražiš ono zrno pozitivnog. Koliko sam u pravu?
Marko Louis: Pa rekao bi da si upravu. Ja sam ceo život vedar i nasmejan, čak do te mere kada sam miran i nemam osmeh na licu majka i bliski ljudi misle da nešto nije ok sa mnom. “Marko.. Jel’ si dobro?” He, heh. Ali i ja nekada spustim glavu i srećan sam da imam nekoga ko će da me podigne.
Ova kriza nas je sve pošteno prizemljila i vjerujem da poput mnogih iza sebe imaš puno otkazanih koncerata i planova, no bez obzira na to kakvi odjeci dolaze do tebe kad je riječ o prihvaćanju tvoje glazbe od publike? Dakako, mislim prvenstveno na album “Sloboda”.
Marko Louis: Moram da kažem da i ako je 2020.godina bila pre svega psihički veoma teška, što se tiče moje muzike, bila je veoma uspešna godina. Imao sam puno lepih projekata i rodilo se mnoštvo lepih pesama i novih saradnja. Šlag na sve to je objava albuma “Sloboda”. Prezadovoljan sam kako je publika prihvatila novi album i statistički je porasla slušanost moje muzike. Radim sada na tri moja nova projekta i veoma sam inspirisan i pun kreativnosti zahvaljujući, između ostalog reakcijama ljudi.
Na istom albumu je pjesma “From Belgrade To Istanbul” (Feat. Masha) koja na kraju potpuno preokreće zvučnu sliku albuma, i stilski i po minutaži. Kako je nastala i, hajmo reći, koliko si blizu tome da u nekoj budućnosti napraviš jedan electrobeat plesni album?
Marko Louis: Otvoren sam za sve tako da ko zna… “From Belgrade To Istanbul” je nastala isti dan kada je nastala pesma “Ninana” tako da stvarno nema pravila šta i kada me pokreće. Volim da ubacujem elemente elektronske muzike i siguran sam da će se to čuti u mojoj muzici. Plan je bio da pesma traje čak 20 minuta, ali ipak sam stao na 12. minuti. Ne bi je baš nazvao pesmom nego je više neko duševno putovanje. Volim da je slušam i da zatvorim oči i da dopustim da me odvede negde.
I dakako za kraj, iako je nezahvalno u ovo vrijeme govoriti o planovima, ipak te moram pitati: kako dalje? Odnosno, ima li nekih suradnji na vidiku, novih materijala u pripremi, spotova…
Marko Louis: Kao što sam spomenuo radim na tri svoja projekta. Jedan projekat je dečiji album koji je skoro gotov. Druga stvar je novi album pod nazivom “Beskraj II” i imam već par baš dobrih pesmica. O trećem projektu još neću ništa spomenuti da barem malo postoji misterije. Nastaju takođe nove saradnje sa sjajnim talentima i sa dobro poznatim izvođačima i jedva čekam to sve da podelim sa vama. Snimam i spot za pesmu “Ćutaču” i biće onako filmski… Nadam se skorijem otvaranju nastupa pa da uživo pevamo “Slobodu”.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
