Uhvatili smo Martyna Jacquesa, frontmena i glavnog autora trija The Tiger Lillies u kratkoj pauzi na turneji koju će nastaviti upravo subotnjim koncertom u Zagrebu, pa smo s njim porazgovarali o nihilizmu, Ukrajini, porocima, pesimizmu i mnogim drugim stvarima vezanim za njegov kabaretski sastav.
Martyn Jacques, čovjek kojeg svijet najbolje poznaje pod teškim slojevima klaunovske maske kako svira harmoniku i pjeva o heroinu i kokainu ili zabijanju čavala u Isusa na križu, ali van pozornice riječ je o tipično britanskom džentlemnu, pristojnom i elokventnom za kojega bi teško mogli pomisliti da vodi noćni život čovjeka koji pjeva poremećene kabaretske pjesme.
Iako možda djeluje kao profesorski tip, za sebe kaže da nije filozof. Unatoč tome novi album njegovog benda The Tiger Lillies zove se “Lessons in Nihilism”, što me navodi da ga pitam kako on sam definira taj pojam nihilizma koji je kroz povijest filozofije različito tumačen i smatra li se sam nihilistom.
“Mislim da sam zapravo više umjetnik, a oni koriste riječi jer im se sviđa njihov zvuk. Pretpostavljam da nas smatraju nihilistima jer pjevamo pjesme koje su prilično mračne i teške. Ne pjevamo samo o ljubavi i cvijeću, iako ja volim ljubav i cvijeće. Pjevamo mnogo pjesama o teškim i mračnim stvarima., pa pretpostavljam da bi se moglo reći da smo nihilisti u tom smislu. Ali zapravo sam samo smatrao da je kombinacija riječi “Lekcije iz nihilizma” dobar naslov za zbirku pjesama koje sam pisao.”
Jedna stvar koja definitivno nije nihilistička vezana za The Tiger Lillies jest njihova otvorena podrška Ukrajini. Prošle godine su čak objavili i album naslovljen “Ukraine”, premda bi ih se teško prije toga moglo proglasiti političkim bendom. “Kao što nisam filozof, tako nisam ni političar. No pratim što se događa, a imam i prijatelje koji rade poslove vezane za ukrajinsku kulturu, a i mnogo puta smo tamo svirali. Ruska propaganda kaže da su Ukrajinci nacisti i nije mi jasno odakle to dolazi. Znamo mnogo Ukrajinaca, ali nikad među njima nisam vidio nacista. Rusija širu tu propagandu na zapad,” kaže Martyn.
“Vidio sam mnogo Ukrajinaca kojima su životi uništeni ovom neopravdanom ruskom invazijom i to me naljutilo. Suosjećam s ukrajinskim narodom jer su napadnuti i proglašeni nacistima, smatram da je to sramotno i odvratno. Smatram da se moramo suprotstaviti Rusiji, njihov je vođa je užasni imperijalist,” dodaje Jacques.
Iako se pandemija koronavirusa mnogima činila poput kraja svijeta, The Tiger Lillies u tom su razdoblju naoko nabasali na vrelo nadahnuća, pa su tako u tim “izgubljenim” godinama napisali i objavili čak četiri albuma. “Umjetnici izražavaju svoje osjećaje o svemu što ih okružuje, pa sam tako napisao mnogo pjesama u tom čudnom razdoblju kad su ljudi tumarali uokolo s maskama na licima u strahu od zaraze tim virusom. Ali i to je samo izgovor, budući da sam napisao toliko albuma – njih gotovo pedeset – tako da je i pandemija kao i svaki drugi povod zapravo samo izlika za pisanje još više pjesama.”
Njihovu glazbu često nazivaju “brehtovskom”, ali tvrde da djela Bertola Brechta i skladatelja Kurta Weilla, premda su im naravno skloni, možda i nisu glavni i najbitniji utjecaj na opus benda. “Na mene su utjecale i stotine drugih autora. Kroz život sam slušao mnogo različite glazbe: od jazza, preko ciganskih pjevača do klezmera i mnogo drugih stvari, i sve sam te izvođače stavio u jedan lonac i pokušao stvoriti nešto jedinstveno i svojstveno našem stilu. Taj stil ne možeš nazvati ni jazzom, niti folkom, on je jedinstven jer se sastoji od glazbe svih tih izvođača koji su mi prethodili. Brech i Weill su se našli u tom loncu, i ljudi se često hvataju za to i nazivaju nas “brehtovskim” i “mračnim cabaretom”, ali oni su tek jedan od sastojaka koji tvore naš stil.”
“Većina glazbe stvara se za tržište i pokušava mu ugoditi, bilo to tržište death metala, folka ili world musica. Tu su onda i izdavačke etikete koje specijaliziraju za ta specifična tržišta koje pokušavaju prodati ploče i zaraditi novac. Naša glazba, pak, ne pripada ni jednoj od takvih kategorija, ali nas ljudi svejedno pokušavaju ugurati u neku od njih. U našem slučaju to je nešto što se naziva “dark cabaret”, premda nemam osjećaj da posebno pripadamo tom stilu.”
Njihov specifičan stil, a pogotovo tekstove njihovih pjesama mnogi smatraju nelagodnima, pa čak i uznemirujućima, ali Martyn kaže da je to zato što se trudi stvoriti nešto što nije komercijalno niti bezokusno. “Vjerojatno sam napisao neke tekstove koji su uznemirili neke ljude, ali to je zato što naša umjetnost nema namjeru biti komercijalna ili dio mainstreama. To mi dopušta da pišem o bilo kojoj temi, a ako su neke od njih uznemirujuće, onda su jednostavno takve.”
Jedna od tih tema su i razne ovisnosti i pitam ga jesu li naše slabosti i podložnost ovisnostima upravo ono što nas čini ljudima. “Zanimljivo pitanje,” kaže Jacques. “Vjerujem da je tako. Kad zamislite kompjuter, nešto poput umjetne inteligencije vjerojatno nema te slabosti i ovisnosti. Na neki način je savršena, no zapravo nije savršena; glupa je na vlastiti način. Slabosti i ovisnosti su dio ljudskoga stanja. Svi ih imamo u sebi i te naše ovisnosti, bilo o seksu, drogi ili alkoholu stvaraju mnogo patnje, pogotovo u ekstremnim oblicima.”
“Kad kao umjetnik vidim ljudsku patnju, onda imam potrebu pisati o tome. Teško mi je pisati o ljudima koji žive čiste i ispunjene živote, mnogo mi je lakše pisati o očajnicima, beskućnicima i ovisnicima. Možda im podsvjesno na taj način želim pomoći, poručujući onim zdravima i ispunjenima da i ove druge treba poštovati i brinuti se o njima.”
Ipak, osobno se ne smatra pesimistom. “Kad nastupamo, publika na kraju večeri često komentira kako ih naša glazba čini sretnima. Depresivno je kad ljudi stvaraju bezokusne i dosadne stvari. Kad vidite takav nastup, osjećate se pomalo prevarenima. The Tiger Lillies vam ne prodaju proizvod, ja pjevam o životu i stvarnim stvarima, a to ljude čini sretnijima, osjećaju se življe, uživaju i smiju se. To se ne sviđa samo onima koji mnogo toga potiskuju i ne žele čuti ništa strašno i žele se koncentrirati samo na svoje ispunjene i lagodne živote. Svi koji prepoznaju da postoje ljudi s manama i problemima uživaju u našim pjesmama jer u njima ima humora i ironije i to ih veseli jer nisu dvolični ni licemjeri.”
Zbog činjenice da iza sebe ima tako velik opus, kaže da na koncertima pokušava iznaći ravnotežu između starog i novog materijala. Ne želi svirati samo stare hitove, jer tako postajete neka vrsta tribute banda samima sebi ili poput Rolling Stonesa, koje na neki način ipak voli, ali koji na svakoj turneji uglavnom sviraju istih dvadeset hitova. Isto tako ne želi svirati samo nove pjesme, jer to bi značilo da će prevariti sve one koje vole klasike kao što su “Banging In the Nails” ili “Crack of Doom”. Stoga će odsvirati gotovo cijeli novi album, ali prostor između tih pjesama i na kraju seta rezerviran je za stariji materijal.
Kaže da ne zna po čemu će jednog dana ostati upamćen i hoće li ga se itko uopće sjećati. “Čudna je stvar to s glazbom. Neki izvođači za života ne postignu slavu, ali kada umru budu sve više i više cijenjeni. Kod drugih je pak obrnuto, imaju hitove, ali kad nestanu više ih nitko ne pamti. I ne postoje pravila kako će se to odigrati. Fascinantno je to, ali na neki način nije ni bitno. Nije da ćemo biti svjesni naše posthumne slave ako do nje dođe.”
Za koncert u subotu je ostalo još svega par ulaznica, što poručiti potencijalnoj šačici posjetitelja da dođe u Kino SC i popune ta zadnja sjedala? “Ljudi nam često kažu da nas nikad prije nisu čuli, ali su uživali u našem nastupu. Iza nas ne stoji veliki izdavač koji bi odradio PR, ali unatoč tome smo prilično uspješni. Zašto smo uspješni? Zato što dobri,” kaže uz smijeh. “To je zapravo jedini razlog zašto biste trebali doći na koncert. Jer smo dobri.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
