Bog te pitaj od kada pokušavamo stat na rep ovom sjebanom vremenu, uhvatiti njegov DNK pa da kako tako objasnimo zajeban kontekst unutar kojega pokušavamo prošetati naše duše na početku 21. stoljeća. Taman uhvatiš natruhe te kompleksne zajebancije, i svoju mizernost u svom tom svemiru, kad ti onaj s desnog ramena šapne – ‘ne daj bog većeg zla, pajdo, jučer ti je bilo lijepo, zdrav si i sit…a civilizacija nikada nije bolje stajala, statistički. Odjebi s kukanjem’.
Tako počinje toplo hladni vrtuljak života čija centrifugalna sila brutalno razdire osobni smisao, uopće razumijevanje cjeline, a da ne govorimo o sposobnosti za kakvu organiziranu akciju. U jednom nas trenu ponesu bune i revolti, u drugom pak stojim zaleđeni pogledom na tragedije koje se oko nas zbivaju. U jednom trenutku upadneš u iluziju kako si perom, kistom ili glasom pojasnio realnost, napipao korijen sveopće depresije, da bi samo čas kasnije obezglavljena raja tražila da se sagneš među krumpire – i šutiš. Raja ne zna kako smo, u tišini, krumpire zasadili puno prije kuge, kako već dugo praznimo skladišta, i kako biciklom nosimo drugima hranu – za tringlt. Stare smo alate pokrili svilenim košuljama koje dugo nismo imali zbog čega obuć.
I taman da se prepustiš svojem bijesu kad zatrese se zemlja, poplave odnesu sve krumpire a suša nam ubije i sjeme i ljeto.
I šta sad, da se ubijem?
Nisu samo umjetnici oni koji se u tom postmodernističkom iščitavanju zbilje i dalje trude mrdnut dalje od svojeg fizičkog komfora i osjećaja nemoći. Na kraju krajeva, duša vrišti, strahovi i strepnje se ne daju utišati, egzistencijalni instinkti naprosto rade svoj posao, inspiracija ključa, kreativnost želi van – i tada se ne pita jesmo li manjina i treba li nas itko. Loviš svoje vjetrenjače, hraniš svoje pčele, skrivaš se demonima i crtaš svoje karte i putokaze. Živiš.
Usput su neki među nama odvezali stare pouzdane vezove da bi živjeli na otvorenom moru, pošteno i elementarno. Hrane se životom, griju se poslom i sretni su od iskustva. Bude dana kad sebi sami jedra napuhnuti mogu, i još jednu večer vjetru pobjeći – na vlastiti dah. U dubini vlastite prirode vijesti su daleke, a misli glasnije.
Zanima li ikoga kako zvuči pjesma nastala na nečijoj privatnoj pučini, kako zvuči kreacija iz duboke šume vlastitih misli? Želi li danas itko čuti kako je umjetnik materijalizirao svoj bijeg od besmislenosti? Ako su glazbenici doista trubaduri puka, njihova bi pjesma mogla biti od koristi.
Hladan povratak na faktografiju otkriva ključne ljude MED-a, odnosno istoimenog EP prvijenca. To su Ivana i Marko, koji u ovom našem malom kaotičnom svijetu, u našoj sjebanoj mikro okolini, itekako dobro poznajemo u kombinaciji s njihovim prezimenima.
Ivanu Starčević i Marka Levanića volimo zahvaljujući tko zna koliko dobrih priča, iznimno cjenjenih u sveopćoj percepciji domaćih ljubitelja pravovjernog i prihvaćenog rocka i popa, i dakako kazališta. Glazbena kvaliteta, interpretacijska prepoznatljivost, ekstra talent, izrazito emotivni i introspektivni ljudi, odlični timski igrači, profesionalci…i dobri ljudi. To su Ivana i Marko, a nabrajanje projekata, suradnika, bendova, u kojima su njih dvoje, svak’ za sebe, ostavili nemjerljiv trag bila bi tek reklama svima onima kojima u ovoj priči nema mjesta.
Ivanine i Markove životne i profesionalne priče počele su se spajati unazad jedva desetak godina, da bi se potpuno spojile tek u Basewalksima, na jednom od najboljih domaćih rock albuma na (odličnom) engleskom, “Hello” iz 2018. godine. Domovina to nije registrirala obzirom na niz faktora, prije svega činjenici da spomenuti dvojac, u kombinaciji s podjednako talentiranim Lukom Belanijem, tada nije potezao rukave ljudi s kojima su još donedavno surađivali. Oni su se bavili svojom glazbom, do grla zauzeti vlastitim vulkanima kreativnosti, a naknadno traženje pažnje za svoj trud, diskografija, rutinske promocijske aktivnosti, to ih naprosto nije zanimalo. Poprilično fanatično, neshvatljivo, no prije svega pravovjerno do boli. Pa tko voli…
MED je prvi projekt, EP s pet pjesama, u kojem se Marko i Ivana predstavljaju potpuno samostalno, ne umanjujući zasluge tehničke ekipe s kojom su realizirali fantastičnu snimku, redom: snimatelj Ivan Božanić, miks i mastering Pavle Miholjević, bubnjevi Ivan Levačić… Sve ostalo napravili su sami, prije svega samozatajni Marko Levanić kao all around lik; autor, svirač, aranžer, tekstopisac, producent. Tu Marko radi kvantni pomak, vjerojatno i na osobnom planu. MED je fantastično outanje jednog tihog lika kojega smo još do jučer navikli gledati (samo) kao basistu u službi velikih, ali tuđih, bendova.
Svirački dio ne iznenađuje nikoga tko ima čast poznavati Marka i njegovu skrivenu multinstrumentalnost, njegove glazbene uzore. Fantastično je čuti kako je to Marko pretopio u prvi samostalni album, pardon EP. Sjajno i raskošno, majstorski, muzikalno do jaja.
Osim toga, zanimljivo je slušati lirsku hrabrost osobe koja nikada nije pisala tekstove, a sad nam, eto, donosi gotovo pa originalne pjesničke slike kojima se ni u višim kužerskim sferama nema šta puno za dodati. Pet malih pop rock simfonija aranžiranih s puno ukusa, taman da budu meki jastuk melodijama koji će lagano sletjeti iz Ivaninih usta. Slušajući taj savršen spoj, njenu ugodnost, finese i duboku majstorsku teksturu, lako je steći dojama – nego kako nego tako.
Ivana, s druge strane, njeno pjevanje, ostavlja dojam kako se taj vječno raspoložen vrabac (uz konstantni prstohvat sjete) sad prvi put ogolio do svoje ugodne suštine, te svom silom i ljubavlju prepustio MEDu. Uz to Ivana zvuči kao da je ovdje predstavila sebe samu, bez šminke i bez maski koje je desetljećima unazad s lakoćom navlačila ovisno o prigodi, ovisno o žanru gdje je život bacio. Dakako, ima već dugo kako Ivana lansira svoje vlastite Rakete, singl po singl, no MED je neka druga priča.
Samoizdati EP MED svakako nije hermetična priča, izdrkavanje autora koji se fura na art, naprotiv. Pet sjajnih pjesama vjerojatno jesu nastale iz duboke introspekcije i samoterapijskih seansi, no one se uzdižu od samodostatnosti i staju uz bok velikima i kudikamo iskusnijima. Pjesmama s MED-a može se zamjeriti tek nedostatak još barem četvorice braće pa da se svi zajedno predstave u albumskom formatu kakav smo navikli slušati uz najbolje, uglavnom rockre – ako se pod rockom vode imena poput Davida Bowiea, Nick Cavea, Flaming Lipsa, Pipsa i sličnih? Na posljednjoj pjesmi pojaviti će se i hrvatski bard žanra, dugogodišnji Markov suradnik, nesvjesni mentor i uzor mnogih od nas, koji se ovdje perfektno uklapa uz Ivanin pjev, istovremeno uvodeći MED u sfere koliko toliko poznatih i dragih atmosfera. Neka se još ovome pridoda i snažan dojam kakvog fantastičnog kazališnog mjuzikla, što ne treba čuditi uzmemo li u obzir kako Ivana i Marko posljednjih godina zajedno rade sjajnu glazbu za kazališta.
Najveća sličnost sa spomenutim projektom Basewalks-a prvenstveno je u nastavku inzistiranja na samozatajnosti gdje je teško očekivati ne znam kakvu pompu – e da bi se o MEDu pričalo onako kako to dolikuje kvaliteti njihovih pjesama. Problem je tu veći i od MEDa, i svih onih koji nemaju svoju nišu u suženom domaćem eteru, i lako je razumjeti inertnost i odbojnost autora da se s time previše opterećuju. Oni su svoj dio posla obavili više nego dobro.
Ima nečeg posebno dirljivog u tome kad hrvatska realnost iznjedri kreativnost koja se izdiže od prosječnosti, korespondira s najvećim uzorima i pri tome ne strahuje od anonimnosti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
