Čak i onima koji je samo usputno prate odavno je jasno da se u glazbi sve ciklički ponavlja i da će se svaki iole popularni žanr u nekom trenutku vratiti, ponekad i doseći popularnost o kojoj je izvorno mogao samo sanjati. Usprkos tome, malo tko je očekivao ‘uskrsnuće’ indie scene osamdesetih čijim je predstavnicima jedini cilj bio što više nalikovati manchesterskom kvartetu The Smiths.
Kod Merchandisea ta je fascinacija, barem ako je suditi po onome što smo u četvrtak gledali u napola popunjenoj Močvari, ponajviše prisutna u nastupima uživo. Naime, grupa potekla iz punkom i HC-om obilježene DIY scene u floridskom gradu Tampa na dosadašnjim je izdanjima redovno mijenjala i iznova osmišljavala svoj zvuk, pri čemu se na vječno inspirativni rukopis Morrisseyja i Johnnyja Marra ozbiljnije naslanjala tek na predzadnjem albumu „After the End“.
S druge strane, da ste u klub na Savskom nasipu ušetali negdje u vrijeme najavljenog početka i da je DJ iščekivanje odlučio prekratiti puštajući neke manje poznate stvari Smithsa, vrlo vjerojatno biste pojurili unutra uvjereni kako su Merchandise već krenuli sa svirkom. Za to krivicu (ili zasluge, kako vam drago) ponajprije snosi frontmen Carson Cox koji kao da je pjevati učio neprekidno preslušavajući „The Queen Is Dead“ i „Strangeways, Here We Come“, a na velikog indie poetu znao je podsjetiti i svojim kretnjama, pogotovo kada gitaru odloži sa strane. Na njihovu glazbu, pak, utjecali su i drugi pokreti osamdesetih kao što su shoegaze, čije bučne i melodične gitare prepoznajemo u stvarima poput „Lonesome Sound“ i naprosto neodoljivoj „Little Killer“, mračna neopsihodelija ranih Echo & The Bunnymen („In Nightmare Room“) pa čak i radovi Simple Mindsa i U2 iz „War“ faze.
Samim time, možemo ih smatrati srodnicima jednih Editorsa ili The White Liesa, sastava koji su već odavno zauzeli posebno mjesto u srcima zagrebačke publike. Cox, Dave Vassalotti i Pat Brady u našim krajevima još uvijek nisu dosegnuli tu razinu popularnosti iako su, posebno live, podjednako dobar, u slučaju White Liesa i neusporedivo bolji bend.
U četvrtak to je bilo najprimjetnije prilikom izvođenja pjesama s posljednjeg albuma „A Corpse Wired For Sound“ koje sadrže puno više elektronike i sampliranih synthova, zbog čega povremeno neugodno podsjete i na radove jednih Hurtsa. „Ples“ distorziranih gitara i moćno pumpanje ritam-sekcije i njih su u Močvari s lakoćom vraćali na pravi put.
Usprkos tome, sumnjam da će Merchandise ikad dosegnuti značaj i pozicije svojih uzora, čak i popularnost koju uživaju spomenuti im suvremenici, no status koncertne atrakcije potvrdili su i u ovih devedesetak minuta svirke. A s obzirom da se svakim novim albumom pretvore u barem malo drugačiji bend, lako je moguće da nas najbolje stvari tek očekuju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
