Jedan od najpoznatijih surf bendova na svijetu nakon 13 godina vratio se u Močvaru.
Zagreb je ponovno bio epicentar surfa i instrumentalne glazbe, a publika u Močvari 10. je lipnja uživala u reprizi koncerta na kojeg je dugo čekala. Ruskim surferima Messer Chups ovog puta su se kao predgrupa pridružili LHD, novi stari miljenici zagrebačke publike. Sisačkom surf triju na pozornici se u ulozi ritam gitarista ponovno pridružio Sven Pavlović i upotpunio soničnu pozadinu benda. Lada, Dinko i Hrvoje prekaljeni su glazbenici koji uživaju u svakoj minuti na pozornici i to se vidi na njihovim licima. LHD su prisutne zagrijali s pjesmama sa svojeg hvaljenog debitantskog albuma „Off The Grid“ koje kao da sa svakim sljedećim koncertom dobivaju patinu i pretvaraju se u bendovske klasike koje ćemo slušati još puno godina. Zvuk LHD-a najbolje je iskusiti uživo. Prljavi, garažni zvuk Dinkove gitare doveden je do savršenstva, a iz njegova pojačala izlazi sonična snaga čije vibracije prolaze kroz tijelo. „Green Voodoo“, „Tzar Of Premantura“ i „Koala Dingo“ dizali su raspoloženje koje su LHD doveli do vrhunca sa surf klasikom „Malaguena“ da bi s petominutnom „Stage Bomb“ zatvorili šaku u kojoj su držali publiku.
Nakon nasmijanih i dobro raspoloženih LHD-a, na pozornicu Močvare popele su se zvijezde večeri. Ozbiljnih i bezizražajnih lica, obučeni u crno, Messer Chups su nas poveli u svoju verziju Zone sumraka. Na početnu ozbiljnost benda vjerojatno je utjecao nagli odlazak bubnjara Rockin’ Eugenea koji je dva dana prije zagrebačkog koncerta napustio turneju zbog bolesti. Messer Chupse, ali i ostatak turneje spasio je Andreas Perzborn, bubnjar Kilaueasa koji je dojurio iz Berlina i u Močvari prvi put zasvirao s bendom. Gitarist Oleg Fomčenkov poznatiji kao Guitaracula i basistica Svetlana Nagaeva, odnosno Zombierella, vodili su publiku kroz bogati katalog svoje karijere koja traje već više od 20 godina. „Magneto“, „Insomnia Of The Mummies“ u kojoj je Oleg glumio mumiju, i „Crocotiger“ osvajali su publiku red po red i tjerali ju na cupkanje u surf ritmu.
Iako je bubnjar Andreas u nekoliko navrata ‘hvatao’ ostatak benda, bilo je zabavno i simpatično gledati kako mu Oleg za vrijeme pojedinih pjesama daje znakove za prijelaz, pauzu i kraj. No to nikome od prisutnih nije smetalo jer su Svetlana i Oleg svojom pojavom, svirkom i misterioznom vibrom hipnotizirali publiku. Užitak je gledati Olega kako s lakoćom stvara kompleksne melodije na gitari dok Svetlana drži čvrsti ritam na bassu i istovremeno naoko nezainteresirano gleda po dvorani. Bend je posebno oduševio s obradama Kraftwerkove Das Model te Pink Panther teme i Experiment In Terror od Henrya Mancinija kojega je Oleg u najavi istaknuo kao jednog od omiljenih skladatelja.
Messer Chups su jedan od rijetkih bendova koji imaju sve. Fantastičnu glazbu upakiranu u vizualno atraktivna izdanja i obilje karizme koju su zaogrnuli u crno i provukli kroz trash estetiku pedesetih. Oleg i Svetlana izgledaju kao likovi iz SF i horor filmova iz sredine prošlog stoljeća koji su oživjeli u 21. stoljeću. Na pozornici igraju ulogu jer shvaćaju i prepoznaju vizualni potencijal kojeg koriste maksimalno. A to nisu raskošna produkcija ili specijalni efekti nego jednostavni i efektni potezi poput Svetlaninog nezainteresiranog ‘zombijevskog’ pogleda ili Olegove ozbiljnosti dok u pozi Duane Eddya ili Bo Diddleya proizvodi olujni zvuk drmanjem reverb unita.
Publika nije dala Messer Chupsima da samo tako zaključe koncert već su ih gromoglasnom bukom vratili još dva puta na pozornicu, a vidno oduševljeni ruski surferi počastili su nas za kraj s „Misirlou“ Dicka Dalea i s „Peter Gunn Theme“, još jednom Mancinijevom uspješnicom. Bila je to sirova i iskrena esencija rock ‘n’ rolla za kraj. Ovaj izvještaj zaključit ćemo s kuriozitetom. Nakon što se većina ljudi razišla po završetku koncerta, a Oleg je pakirao svoju opremu na pozornici, pored njega je prošetala crna mačka. Slučajnost?