Možda je bio pogrešan datum za odabir koncerta, ali vjerojatnije od toga je da pulski Messerscmitt svojim dugim koncertni izbivanjem iz sjevernih dijelova Hrvatske nije posijao ono nužno sjeme među mlađim naraštajima publike.
U četvrtak se tako u Vintage Industrial Baru okupilo nešto manje od stotinu posjetitelja, mahom ona ekipa koja u 1990-ima nije propuštala nastupe ovog domaćeg highway rock sastava u u Jabuci, KSET-u, Kulušiću i još nekim, danas, ugaslim koncertnim prostorima. U publici je bio i Zdenko Franjić, čovijek koji je tada imao novaca i povjerenja u Messerschmitt te im objavio ploče, kako je rekao spiritus movens benda, gitarist i pjevač Miro Kusačić.
Tada je taj bend činio važan trolist underground rock scene zajedno sa Spoonsima i Majkama. Spoonsi su zauvijek nestali, a Goran Bare i njegove reinkarnacije Majki su uhvatile korijenje među mlađim generacijama koje su dolazile. Messerschmit su također iščezli sredim 90-ih, ali povratak na scenu u novom mileniju prošao je ‘ispod radara’, što je svakako bila šteta, jer riječ je grupi koja je jedna od važnijih karika domaće rock scene s kraja prošlog milenija kad je riječ o dubokoj inspiraciji boogijem i bluesom i naravno bezobrazno glasnim električnim gitarama koje su donijele i promijene u samoj produkciji domaćih albuma.
Messerschmitt su s prvim albumom „Foxxin’“ uspostavili taj standard i ekspresno dobili stilski predznak highway rock. Taj album bio je znatan pomak i takav nivo ‘režanja’ gitarske distorzije se do tada nije mogao čuti na albumima nekog domaćeg benda. Isti taj „Foxxin’“ koji je Kusačiću u velikoj mjeri odredio životni put, kako je i sam naglasio na koncertu u Vintage Industrial Baru, tog četvrtka je u znak proslave 25 godina od njegova izlaska odsviran u cijelosti, u istom redoslijedu pjesama, od „Miss Jackie Daniels“ do Troupove „Route 66“.
Na pozornici, Messerschmitt su bili žestoki, usvirani i precizni. Pjesme su se nizale kao po loju, pojačanih gitara u odnosu na ritam sekciju i vokal u mjeri u kojoj se do sada to nije moglo čuti u klubu u Savskoj (a nije da nje solidan broj žestokih imena prošao kroz Vintage), no savršeno kompaktna za paklenu vožnju ovog benda, ili možda slikovitije; rešetanje iz obrušavanje Messerschmitta.
„Sitting On The B.S.“, tj. gitarski jam između gitarista Brune i Mire bio je prvi pravi okidač za publiku nakon koje je „Route 66“ još više rasplamsala stvar, tako da je de facto pravi happening nastao tek u drugoj polovici nastupa kad su na red došle pjesme s albuma „Shake That Thing“ i nekoliko njih s reunion albuma „Rockafe“ i posljednjeg „Moonlight- Starlight“. Na kraju publika je ‘navijala’ za „Jumpin’ Jack Flash“ (možda jednu od najboljih roots obrada Stonesovog klasika koju upravo potpisuje ovaj bend i koja je otvarala album „Shake That Thing“ iz 1993. godine), no to se nije dogodilo. Miro nije htio pružiti tu posljednju satisfakciju.
Umjesto toga bend je na kraju izveo furioznu verziju „I’m So Glad“ Creama koju su aranžmanski na sebi svojstven način križali sa „Sympathy For The Devil“ Stonesa, da bi nakon sat i pol čiste furioznosti oproštaj uslijedio s Dixonovom „I Just Want to Make Love to You“. Solidnom se pokazala i predgrupa Thee Melomen čiji repertoar se sastojao od najboljih poglavlja njojorške scene 60-ih i 70-ih s nezaobilaznim obradama Stoogesa i New York Dollsa. No opet Messerschmitt su bili ti koji su donijeli potpunu rock zadovoljštinu.
Šteta zbog slabe posjećenosti, ali treba se nadati boljem za drugi put, jer Messerschmitt su u smislu glazbene energije koju isporučuju nešto kao domaći pandan Mudhoneyu – jednostavno sačuvani da traju i daju. Nema tu ni trunke prevare, jer stara slava očigledno ne postoji.
Saznajte više: Messerschmitt: Oduvijek smo bili underground boutique bend za probranu publiku
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
