Album s kojim je Metallica napravila iskorak u stilu i zvuku (i tim potezom razbijesnila mnoge faonve) dobio je raskošno reizdanje s 300 snimaka i preko 15 sati trajanja.
Kad razgovarate s metalcima uvijek ih možete razvrstati ovisno o njihovom odgovoru na pitanje Sare Renar – gdje povlačiš crtu? – u ovom slučaju kad je riječ o albumima Metallice. Ima nekih koji uopće ne slušaju Metallicu, ali takvih je malo. Ima i onih vrlo pravovjernih koji dopuštaju albume samo s Cliffom Burtonom na basu i već im je “…And Justice for All” suspektan. Više je onih koji još tu ploču priznaju, ali im je tzv. “Crni album” već previše komercijalan.
Ipak daleko je najviše onih koji crtu povlače na “Load” iz 1996. godine. “To je album na kojemu su se ošišali,” kažu jedni jer je opće poznato da kao Samsonova snaga, kvaliteta glazbe leži u vlasima što rastu iz glava onih koji ju sviraju. “To više nema veza s metalom,” govore drugi, a ti očito nisu svjesni činjenice da postoje i drugi žanrovi koji muzičari mogu svirati, a koji nisu heavy metal, a da mogu zvučati dobro. Treći kažu da su se “na tom albumu prodali dupe za airplay” kao da se ne bi puštalo bilo što njihovo nakon albuma koji je iznjedrio “Nothing Else Matters” i “Enter Sandman”.
Daleko je manje onih koji bi se mogli usuditi reći da “Load” i njegov parnjak koji će uslijediti godinu kasnije, “Reload”, spadaju u najbolja izdanja benda. Ali naći ćete ih. Jednog možda i u meni. Zašto? Zato što se Metallica ovdje našla u situaciji u kojoj su bili svjesni da su iz thrash zvuka vjerojatno izvukli maksimun na “Master of Puppets”, a s eponimnim albumom uveli su metal u najširu upotrebu, pa su odlučili istraživati i druge stvari koje su na njih utjecale.
Fanovi su bili očajni, ritualno su uništavali CD-ove “Loada” jer se bend “prodao”, a zapravo retrospektivno gledajući, je li bilo čudno očekivati da će se okrnuti primjerice hard rocku ako znamo da im je jedan od oduvijek najdražih bendova bio Black Sabbath? Ili zagrebati, primjerice u južnjački rock bendova kao što su Lynyrd Skynyrd čiju će “Tuesday’s Gone” obraditi na “Garage Inc.” 2018., kao i gotovo-country baladu Boba Seegera “Turn the Page”? U nekim rifovima mogao im se čak prepoznati i blues rock ranog ZZ Topa.
Drugim riječima, na “Load” je Metallica pokazala raspon svog glazbenog ukusa, ali njihovi obožavatelji nisu imali mnogo strpljenja za bilo što drugo od onoga što su znali i očekivali i što bi moglo rastvoriti i njihove glazbene horizonte barem mrvicu. Tko im je kriv.
Kao što je to dosad bio slučaj i s sa svim ranijim albumima benda, upravo sad, gotovo trideset godina nakon objave izvornika, “Load” je dobio svoje ultra raskošno reizdanje s 301 (!) snimkom od koliko ih je čak 245 prethodno neobjavljeno. To sve dolazi na gomili medija, a ukupno trajanje glazbe doseže otprilke petnaest sati.
Kao i na ranijim deluxe izdanjima, osim rmeasteriranog materijala s izvornog albuma, ovdje su prisutni i tzv. “riff tapes” na kojima bend bilježi prve glazbene izdeje oko kojih rastu pjesme koje zatim čujemo na demo verzijama, pa zatim na snimkama koje razrađuju vokalne ideje i tako dalje, sve dok ne nastanu konačne pjesme. Osim toga, tu su i koncerti iz tog razdoblja na čije se setliste probija i novi materijal, ali i brojne obrade (mnoge od njih iz kataloga Motörheada) s kojima se bend vjerojatno zabavljao stvarajući pjesme za novi album.
I ranija su izdanja dokazala da je ovakav proces naknadnog svjedočenja nastanka albuma Metallice prilično fascinantan, a da isto vrijedi i za situacije kad čak ni muzika koju pišu nije dobra, dokazao je dokumentarac “Some Kind of Monster” na kojemu bend sklada svoj vjerojatno najgori album karijere, “St. Anger”. Kad je u pitanju album dobar kao što je to bio “Load”, onda je poseban gušt pratiti njegovu genezu, premda to sasvim sigurno nije proces koji će si mnogu dopustiti proći više od jednom u njegovoj cijelosti.
“Load” je album iz onog razdoblja kad se medij CD-a crpio do krajnjih granica, pa njegovih gotovo 79 minuta trajanja možda može djelovati pretjerano i dobro bi mu došlo malo kraćenja. Zapravo, kako često bude slučaj, da je bend odlučio spojiti najbolji materijal s “Loada” i “Reloada” u jedan album, Metallica bi imala vrhunsku ploču u devedesetima. Uvodne “Ain’t My Bitch” i “2×4” ustoličiju novi had rock zvuk benda, a još je bolja hitoidna “The House Jack Built” za koju je možda čudno da nije izabrana za jedan od singlova.
Prvi singl bila je, naravno, “Until It Sleeps” koja je bila sveprisutna u vrijeme izlaska albuma, pa su je mnogi fanovi benda posebno prihvatili kao simbol konačnog iskoraka Metallice u “radio friendly” zonu. Iako sam je i sam tada tako doživljao, danas je smatram jednim od najboljih izdanaka ove faze. Poznato je da je James Hetfield sredinom devedesetih počeo slušati klasične kantautore poput Leonarda Cohena, Nicka Cavea (obradit će “Loverman”) i Toma Waitsa (čije će se poetike pokušati uhvatiti na “Low Man’s Lyrics” s “Reloada”), a ovdje možda već osjećamo određeni utjecaj drugačijeg pristupa pisanju koji je mogao doći iz tog smjera.
“King Nothing” je još jedna od uspješnih rokerica krojenih za mainstream radio i MTV, dok je “Hero of the Day” jedna od najboljih balada iz ove faze, s posebno lijepom gitarističkom frazom u svojoj srži, izvrnom melodijom i Jamesovim vokalom u posebno upečatljivom izdanju. “Bleeding Me” se sporo kotrlja kroz svojih preko osam minuta trajanja, uvelike pridonoseći mračnoj atmosferi kakva će se vezati za ovaj album.
Kad bi se trebalo rezati od ovog albuma, onda bi to najlakšr bilo činiti iz njegove sredine gdje “Cure” ne zvuči posebno nadahnuto. Od nje je sa svojim usporenim blues boogie ritmom bitno bolja “Poor Twisted Me”, kao i od naredne “Wasting My Hate” koja, premda ima određenih iskupljujućih kvaliteta, ipak ne spada u gornji dom onoga što “Load” ima za ponuditi.
“Mama Said” bila je jedna od pjesama koje su sigurno razljutili pravovjerne metal fanove jer ovdje Hetfield ulazi duboko u teritorij americane s country instrumentarijem i vokalnim fraziranjem, no u pitanju je odlična balada koja promišlja obrasce i posljedice toksičnog roditeljstva. “Thorn Within” se pak djelomično vraća tematici i stilu s prethodnog albuma iako je i dalje prisutno i malo westerna u toj mješavini.
“Ronnie” je pjesma s mučnom temom oružanog nasilja u američkim školama otpjevana preko opasnog ‘bouncy’ rifa koji je vjerojatno jedan od najboljih na ovom albumu zbog čega mi je od prvog slušanja prije tri desetljeća bila jednim od favorita i to se ni do danas nije promijenilo. Album zatim zatvara desetminutna “Outlaw Torn” koja će se na proširenom izdanju pojaviti i u nekim još dužim oblicima. Navodno je kraćena jer u punoj verziji nije stala na CD, a kad ti 79 minuta nije dovoljno za jedan album onda je očito da si dovoljno ponosan na sve što si snimio i ništa ne želiš izbaciti.
Naravno, izvorna je ideja bila da “Load” i “Reload” budu jedan dvostruki album, no ovako su dvije godine zaredom momci iz Metallice imali dva albuma na vrhovima ljestvica, pa vjerojatno mogu reći da su dobro prošli. Loše su prošli samo oni pravovjerni koji nisu mogli podnijeti da su se momci ošišali i da su im pokušali pokazati da nije sve u čistom metalu i da su se prodali i sve ostale komade drvlja i kamenja kojima su zasipali bend. Možda sam u krivu, ali smatram da su ti i takvi hejteri jedini gubitnici koji u ovom slučaju na krivom mjestu povlače crtu.
(Blackened Recordings Inc. / Universal International Music B.V., 1996. / 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
