Heavy metal gigant Metallica 3D filmom ‘Through The Never’ samouvjereno uz obilato korištenje tehnologije dokazuje svoju moć i cijeli doživljaj glazbe gura u jednom sasvim drugom smjeru u kojem prosječnom slušatelju/gledatelju prije otupljuje nego izoštrava čula bogatom audio-vizualnom trpezom. Soundrack je naravno neizostavan dio, nešto poput merchandisea.
Film „Through The Never“ upravo ima tu blockbuster dimenziju potpune nevažnosti filmske radnje spram onoga kako je sve nabrijano prikazano, kao što je i pitanje koliko je važna glazba u svemu tome jer je riječ o klasičnom koncertnom best of-u koji je poslužio kao soundtrack. A koliko se soundtrack razlikuje od onoga prikazanog/odsviranog u filmu? Pa, nimalo i prilično.
Nimalo zbog toga jer je to ista set lista po sistemu sa svakog albuma po nešto čak je uvrštena i „Ride The Lightning“ s (izmišljeni?) kvarom mikrofona iako je za potrebe filma održano čak pet koncerata u Edmontonu i Vancouveru, a prilično jer sasvim slučajno pruža na uvid to licemjerje u kojem se valja Metallica. Dok su na filmu Hetfield, Ulrich, Hammett i Trujillo gotovo prikazani kao objekti koji samo (pre)uživljeno sviraju svoje pjesme na hi-tech polimorfnom stageu punom iznenađenja, na soundtracku (sasvim slučajno?) dominira Hetfieldovo podilaženje publici koju najviše voli nabrijavati time što je naziva „Metallica family“.
Možda je to imalo smisla jednom davno dok je thrash metal krčio sebi put kroz tada daleko popularnije (i zvukom mekše) hair metalce, i kad taj brotherhood nije bio zagađen nizom nepopularnih koraka u kojima se bend zamjerao fanovima i od svoje karijere u jednom trenutku napravio reality show cmizdravih milijunaša, da bi već šest godina od objavljivanja posljednjeg samostalnog studijskog albuma „Death Magnetic“ i dalje vrtio istu mantru koju im je nametnuo producent Rick Rubin u smislu da se trebaju ponašati kao da su i dalje ljuti dvadesetogodišnjaci koji su upravo snimili eponimni prvijenac „Kill ‘Em All“. A u stvari istina je drugačija. Metallica već duži period nema što za reći pa je u tom svjetlu gledano i film „Through The Never“ samo još jedan razlog za posezanje za zlatnom i inspirativnom prošlošću. Reciklaža je zaogrnuta u produkcijski spektakl, a Metallica i dalje slovi za bend koji dok kažeš ‘keks’ napuni bilo koju arenu. No upravo kroz to Hetfieldovo inzistiranje na „Metallica obitelji“ na ovom soundtracku također se slučajno pokazuje da adrenalin iz redova publike ne dolazi više tako spontano i u masivnim količinama. Za sve postoji zamor materijala, pa tako i za Metallicu.
Meni osobno najodvratniji dio filma (koji mi po novom kvari i sliku ovog soudtracka koji sam čuo prije nego sam pogledao film) je sam njegov kraj kad se fingira masivni produkcijski kvar na ozvučenju i rasvjeti i kad Hetfield kaže kako je sve to ionako nepotrebno bendu koji potom zasvira „Hit The Lights“ vraćajući se tako simbolično u garažne „Kill ‘Em All“ dane. Kao da baš svaki gledatelj treba povjerovati u taj nonsens nakon što je do tada bio izložen uglavnom besmislenoj CGI histeriji i 3D koncertu kojeg je pokrivalo tko zna koliko kamera. Čemu onda sve to, ako sve to nije krinka sa puku činjenicu da taj bend više nije u stanju napraviti nešto tako smisleno, brutalno i jednostavno kao taj „Hit The Lights“? Kao što bi i svaki fan mrtvo hladno dao i „Death Magnetic“ i posebno „St. Anger“ za samo jednu novu pjesmu koja bi bila kao taj „Hit The Lights“. Umjesto toga servira se već deveti po redu koncertni video zapis i peti live album, ako se računa „The Big Four: Live From Sofia, Bulgaria“ na koji su još uvršteni koncerti Megadetha, Anthraxa i Slayera. No valjda je olakotna okolnost što je grupa 2013. obilježavala 30 godina od objavljivanja prvog albuma pa u to ime ušla u 3D filmsku produkciju na ovaj način koji je ujedno i jedini za objavljivanje prvog soundtrack albuma u karijeri.
Ocjena: 7/10
(Blackened Recordings/Vertigo/Universal Music, 2013.)
Saznajte više: ‘Metallica Through The Never 3D’ – radnja filma kao kulisa glazbi
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
