‘Off The Wall’ svakako spada u red najvažnijih ovogodišnjih diskografskih reizdanja.
Reizdanju najvažnijeg albuma u karijeri Michaela Jacksona kao da je prethodio hype koji su prethodnih nekoliko godina digli Duft Punk, Pharrell Williams, Bruno Mars i Mark Ronson, kao što je i ponovni veliki uzlet karijere doživio i Nile Rodgers (iako on kao akter disco scene 1970-ih, dakako ima svoju priču koja se ne naslanja na MJ-a), u stvari samo se zatvorio još jedan krug koji je podcrtao vanvremenski značaj ovog albuma. Stoga je ponovno pojavljivanje „Off The Wall“ albuma iz 1979. godine došao kao bitan podsjetnik na izuzetno važan period prerano preminulog kralja popa.
Odgovor na pitanje zašto je „Off The Wall“ najvažniji album u Jacksonovoj karijeri leži u tome što se taj album u najvećoj mjeri tada razlikovao od svega što je Michael snimio, od Jackson 5, preko The Jacksons, te četiri solo albuma od 1972. do 1975. kao što je i u američkoj javnosti donio i potpuno novu percepciju dotadašnjeg čuda od djeteta koje pjeva „I Want You Back“ i „ABC“ i njegovu tranformaciju u potentnog i zrelog pjevača. Što se tiče prve tvrdnje, Jackson je na tom albumu ponovno izmislio sebe kao pjevača i scensku pojavu. Zazvučao je kao odrasli pjevač potpuno oslobođen bremena dječje zvijezde, izgradio plesačko-šoumenski seksepil temeljen na svemu onome što je godinama usvajao od velikana kao što su Sammy Davis Jr., Fred Astaire, Little Richard i James Brown, ali na način da je ostvario sebe kao novi original.
Kao krucijalni moment u svemu tome javlja se suradnja s Quincyjem Jonesom, što je u to vrijeme bilo neshvatljivo ljudima iz glazbenog biznisa i Jacksonovog okruženja. S Jonesom je Jackson kliknuo na velikom filmskom hitu „The Wiz“ godinu dana ranije, ali je odluka da s njim radi na albumu dočekana gotovo na nož jer mnogi su mislili kako jazz glazbenik poput Jonesa nije u stanju napraviti modernu pop ploču koja bi se trebala sviđati svima. Tipovalo se tada na provjerene Jacksonove suradnike iz prošlosti kao što su Kenneth Gamble i Leon Huff, tj. začetnike filadelfijske disco škole, no mladi talent bio je uporan u svom izboru, čime je Quincy dobio najtalentiranijeg pjevača mlade generacije s kojim je mogao započeti ispisivanje novog poglavlja glazbene povijesti.
Iako je „Off The Wall“ došao na samo kraju disco ere, dobrano ju je produžio. Nanizao je četiri broj 1 hita, „Don’t Stop ‘Til You Get Enough“, „Rock With You“, „Working Day And Night“ i „Get On The Floor“, kao što je rasparao ženska srca cijeloj jednoj generaciji sa „She’s Out My Life“. Album „Of The Wall“ bio je i prvi snažni Jacksonov impuls koji je godinama nakon samo jačao, u smislu da je on osoba koja u glazbi pomiruje socijalne i rasne nejednakosti. „Of The Wall“ i dalje zvuči kao prvi korak ambasadora glazbe kao takve, album koji ne zvuči kao album crnoputog izvođača, a još manje kao album bijelca.
Bio je to album za svakoga tko se u njemu pronašao, a pronašli su se mnogi. Samo je u prvih godinu dana prodan u šest milijuna primjeraka, da bi s godinama koje su dolazile ta brojka narasla na 20 milijuna prodanih kopija. Već to je bio fantastičan uspjeh, ali je zbog nepravedno ponižavajućeg statusa na tadašnjem Grammyju Jackson odlučio snimiti novi album nakon kojeg ga više nitko neće moći staviti u zapećak. Taj novi album, naravno, bio je „Thriller“ koji je opet radio s Quincyjem Jonesom.
„Off The Wall“ u velikoj mjeri najavljuje tog kralja popa: Jacksona Supermena koji će obilježiti cijelo jedno, ne samo glazbeno, već životno razdoblje mnogih, jer „Off The Wall“ je bio i ostao sofisticirana ubojita kombinacija objedinjenog R&B-ija, funka, disca i popa s finesama koje su odisale zvukom Afrike i nekih drugih glazbenih horizonata prema kojima je s „Thrillerom“ još jače dao naglasak. To je album višeslojnosti koji je u stanju ispričati priču, napraviti emotivnu konekciju sa slušateljem s jedne strane, a paralelno s tim potjerati plesni adrenalin i optimizam kroz jedan od najvećih aduta Jacksonove karijere, a to je snažno oslanjanje na liniju bas gitare kao žile kucavice oko koje je obavijeno ostalo glazbeno tkivo.
Ovo pažljivo opremljeno reizdanje (koje donosi i školsku kredu u paketu) pojačano je i izvrsnim DVD-om na kojem je dokumentarac kojeg potpisuje Spike Lee. Iako krojen manirizmom TV glazbenih dokumentaraca, nedvojbeno jeriječ o filmskom djelu koje pokriva široki kulturološki spektar, jer se Spike Lee nije ograničio samo na aktere albuma i braću Jackson, već je pred mikrofon doveo imena iz svijeta filma i književnosti, kao i jednog Michaela Jordana kroz kojeg je opisao tadašnje ozračje stvaranja jedne nove vrste individualnih superzvijezda koje su niknule na percepcijskoj formi koja je zračila iz Micheala Jacksona. Također da bi u filmu došao do poglavlja koje govori u albumu „Off The Wall“ prošao je i cijelu genezu razvitka Michaela Jacksona pod okriljem The Jackson 5, tj. The Jacksons čime je dodatno ojačao teze o najradišnjijem dječaku/mladiću kojeg je svijet showbiznisa upoznao i time kod slabije upućenih u dovoljno kratkom roku pružio dovoljno podloge da bi se shvatila i grazbena i na kraju krajeva društvena progresija albuma „Off The Wall“, što bi se nakon ovolikog proteka vremena lako moglo uzeti zdravo za gotovo. A opet o tome kolika je važnost dotičnog albuma i dan danas, možda je najbolje sažeo Mark Ronson kazavši da pojam DJ-a i DJ-iranje općenito kreće s tim albumom.
„Off The Wall“ je neizostavni klasik za svačiju fonoteku.
(Epic / Menart, 2016.)