Michael Kiwanuka u Šibeniku – Tri hita i sve ono između njih…

Britanski glazbenik s ugandskim korijenima sinoć je nastupio na rasprodanoj tvrđavi sv. Mihovila.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

Ne događa se toliko često da na “najljepšoj pozornici na Jadranu”, kako se u Šibeniku iz uvijek pretjeranih lokalpatriotskih razloga voli tepati tvrđavi sv. Mihovila, nastupi netko relevantan. Ni dobar ni loš, ni hitoidan ni avangardan, nego netko tko se na globalnoj razini događa u ovom trenutku. Takvi su, u svom tom bogatstvu ponude i dosadašnjih velikih imena na sv. Mihovilu, uglavnom nedostajali.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

Michael Kiwanuka upravo je takav tip. Tip koji svoj kreativni i komercijalni vrhunac još nije doživio, a stečena reputacija već mu solidno puni koncertne prostore. Koji bukira let za Dalmaciju izravno iz Glastonburyja i čija je karijera na najboljem putu da proviri u mainstream, osim ako u međuvremenu ne propadne. Sve opcije su moguće u budućnosti, no za sinoćnju publiku u Šibeniku, kao i za reputaciju tvrđave među koncertnim agencijama, ništa od toga nije bilo bitno. Na pozornici je bio aktualan glazbenik, čija glazbena priča u svijetu raste upravo sada i kojemu još iz mase ne viču: “sviraj stare!”.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

S druge strane, “najljepša pozornica na Jadranu” konačno je ove godine ponudila program koji je privukao turiste. A i “pola Zagreba”. Detourovci, diskografi, promotori, menadžeri, radijski producenti i publika koja se svako jutro zahvali nebesima na Yammat FM-u. Zapravo, koncert je bio rasprodan.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

Kiwanuka je na scenu postavio klasičnu rock postavu, s dvije prateće pjevačice koje su aranžmanski programirano dozirane, budući da bi ga, barem ona desna, vokalno otpuhala s pozornice da joj se dade više prostora. Zna se, ipak, tko mora biti u središtu pažnje. Unatoč tome, Kiwanukina koncertna priča nije nimalo egotriperska. Scenska izvedba benda mogla je vrlo lako otići u generički nabrijani soul, koji bi rasplesao cijelu tvrđavu i napunio uši, ali to očito nije smjer koji je Michael Kiwanuka zamislio. Bend je prilično pripitomljen, fokusiran na detalje, nudi puno u malim porcijama, a rezultat svega je kulerski soul-rock, feelgood atmosfera i koncert koji pruža kratkoročni i vjerodostojan užitak, no daleko je od toga da će biti upamćen kao “nezaboravni spektakl”. To Kiwanuki nije bilo ni na kraj pameti.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

Takav koncept nosi sa sobom i potencijalne negativne učinke, poput onoga da takvo ugodno, ali ne i nabrijano ozračje koncertnu publiku pretvori u kafić-publiku, pa su tako lijeva i desna strana tribina, nakon pola sata giga, ugodno čavrljali i međusobno se družili, uživajući u pozadinskoj muzici. I vjerujte svakom tko kaže da mu je sinoć na koncertu bilo odlično, ljudi su se stvarno dobro podružili, a i glazba je bila okej. Svirao je onaj jedan iz Engleske, što ima onaj jedan hit iz one jedne serije.

Michael Kiwanuka na tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (Foto: Valerio Baranović / Šibenik.in)

Michael Kiwanuka nije se dao smesti, on svoj soul živi. A pjeva ga izduženog vrata i kroz zube, na trenutke kao da potiho reži. Krenuo je udarno s “One More Night”, a završio još udarnije s “Cold Little Heart” i “Love & Hate”. Sve ono između, uključujući i hipnotičku “Black Man in a White World”, više je pripadalo nekakvu zadimljenom klubu u kojem ste osuđeni na upijanje svakog tona. Sinoć se po jakoj buri na tvrđavi možda malo priželjkivanog ugođaja izgubilo, no ako je Kiwanuka funkcionirao nekidan na ledini Glastonburyja, nemamo se što žaliti.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X