Britanski glazbenik s ugandskim korijenima sinoć je nastupio na rasprodanoj tvrđavi sv. Mihovila.
Ne događa se toliko često da na “najljepšoj pozornici na Jadranu”, kako se u Šibeniku iz uvijek pretjeranih lokalpatriotskih razloga voli tepati tvrđavi sv. Mihovila, nastupi netko relevantan. Ni dobar ni loš, ni hitoidan ni avangardan, nego netko tko se na globalnoj razini događa u ovom trenutku. Takvi su, u svom tom bogatstvu ponude i dosadašnjih velikih imena na sv. Mihovilu, uglavnom nedostajali.
Michael Kiwanuka upravo je takav tip. Tip koji svoj kreativni i komercijalni vrhunac još nije doživio, a stečena reputacija već mu solidno puni koncertne prostore. Koji bukira let za Dalmaciju izravno iz Glastonburyja i čija je karijera na najboljem putu da proviri u mainstream, osim ako u međuvremenu ne propadne. Sve opcije su moguće u budućnosti, no za sinoćnju publiku u Šibeniku, kao i za reputaciju tvrđave među koncertnim agencijama, ništa od toga nije bilo bitno. Na pozornici je bio aktualan glazbenik, čija glazbena priča u svijetu raste upravo sada i kojemu još iz mase ne viču: “sviraj stare!”.
S druge strane, “najljepša pozornica na Jadranu” konačno je ove godine ponudila program koji je privukao turiste. A i “pola Zagreba”. Detourovci, diskografi, promotori, menadžeri, radijski producenti i publika koja se svako jutro zahvali nebesima na Yammat FM-u. Zapravo, koncert je bio rasprodan.
Kiwanuka je na scenu postavio klasičnu rock postavu, s dvije prateće pjevačice koje su aranžmanski programirano dozirane, budući da bi ga, barem ona desna, vokalno otpuhala s pozornice da joj se dade više prostora. Zna se, ipak, tko mora biti u središtu pažnje. Unatoč tome, Kiwanukina koncertna priča nije nimalo egotriperska. Scenska izvedba benda mogla je vrlo lako otići u generički nabrijani soul, koji bi rasplesao cijelu tvrđavu i napunio uši, ali to očito nije smjer koji je Michael Kiwanuka zamislio. Bend je prilično pripitomljen, fokusiran na detalje, nudi puno u malim porcijama, a rezultat svega je kulerski soul-rock, feelgood atmosfera i koncert koji pruža kratkoročni i vjerodostojan užitak, no daleko je od toga da će biti upamćen kao “nezaboravni spektakl”. To Kiwanuki nije bilo ni na kraj pameti.
Takav koncept nosi sa sobom i potencijalne negativne učinke, poput onoga da takvo ugodno, ali ne i nabrijano ozračje koncertnu publiku pretvori u kafić-publiku, pa su tako lijeva i desna strana tribina, nakon pola sata giga, ugodno čavrljali i međusobno se družili, uživajući u pozadinskoj muzici. I vjerujte svakom tko kaže da mu je sinoć na koncertu bilo odlično, ljudi su se stvarno dobro podružili, a i glazba je bila okej. Svirao je onaj jedan iz Engleske, što ima onaj jedan hit iz one jedne serije.
Michael Kiwanuka nije se dao smesti, on svoj soul živi. A pjeva ga izduženog vrata i kroz zube, na trenutke kao da potiho reži. Krenuo je udarno s “One More Night”, a završio još udarnije s “Cold Little Heart” i “Love & Hate”. Sve ono između, uključujući i hipnotičku “Black Man in a White World”, više je pripadalo nekakvu zadimljenom klubu u kojem ste osuđeni na upijanje svakog tona. Sinoć se po jakoj buri na tvrđavi možda malo priželjkivanog ugođaja izgubilo, no ako je Kiwanuka funkcionirao nekidan na ledini Glastonburyja, nemamo se što žaliti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
