Michel Houellebecq ‘Pokoravanje’ – Europa je već stoljeće i pol mrtva

Houellebecq sebe vidi kao realista sa sklonosti da tu i tamo blago pretjera. U ‘Pokoravanju’ je ustvari, tek vrlo smiren, nauštrb liberalno-lijevo orijentiranih struktura koji bi da roman okarakteriziraju kao histeričnu priručnu literaturu Le Penove Nacionalne fronte, Houllebecqov Francois, privatna je zabilježba autora koji s neizmjernim užitkom opisuje dekonstrukciju prosvjetiteljstva, ateističkog humanizma i njegovih ponosnih, konačnih odgovora i nanovo, ispočetka pozdravlja povratak pitanja.

Michel Houellebecq 'Pokoravanje'
Michel Houellebecq ‘Pokoravanje’

7. siječnja 2015. godine Flammarion je objavio šesti roman francuskog autora Michela Houellebecqa. Marketinške kampanje, prije izdavanja publikacije, gotovo da i nije bilo ili je u potpunosti izostala, gotovo sigurno pa na sam zahtjev pisca koji inzistira da knjige prodaje preporuka zadovoljne mušterije, usmena predaja kao efikasniji marketinški trik od korporativnog newslettera.

Prije no što je itko primio roman u ruke, osnovna se premisa, puštena da iscuri, već ocrtavala kao predmet javne rasprave; nakon što je kandidat Hollandeovih socijalista izabran za predsjednika Francuske 2017. godine, na političkoj se sceni formira nova partija, Muslimansko bratstvo pod vodstvom karizmatičnog političkog stratega Mohammeda Ben Abbasa, čija stranka 2022. izlazi i na svoje prve izbore. Te godine zemlja živi u permanentnoj prijetnji, eskalaciju političkog nasilja zataškavaju mediji, a Muslimansko bratstvo promišljenim djelovanjem kroz civilne udruge, regionalne mreže, dobrotvorne ustanove, kulturne centre itd. prisvaja sve veću potporu. Na izborima osvajaju drugo mjesto iza Nacionalne fronte Marine Le Pen i ulaze u koaliciju sa socijalistima i UMP-om, savezom francuskih konzervativnih stranaka. Mohammed Ben Abbas postaje francuski predsjednik.

Istog je dana, 7. siječnja 2015. godine, u Parizu, nešto prije podne, izvršen teroristički napad na redakciju Charlie Hebdoa, koja je toga jutra temu novog broja posvetila najiščekivanijem romanu godine– na naslovnici je osvanula Houellebecqova ispijena, kokošja figura; portretiran poput proroka, s čarobnjačkim šeširom na glavi, karakteristično se između srednjaka i prstenjaka klatila dopola popušena cigareta, a u oblačiću iznad pisalo je: ‘2015. izgubio sam zube, 2022. slavim Ramazan.’

Zakrvavljena naslovnica njihovog autora postala je usmena predaja koju su u Flammarionu mogli samo poželjeti, 120 tisuća primjeraka prodano je u prvom tjednu. U napadu na Hebdo ubijen je i Houellebecqov bliski prijatelj, francuski ekonomist Bernard Maris, politička fikcija personificirala se kao politička stvarnost, a Houellebecq se iz Irske preselio u Francusku i od tada je pod 24-satnom policijskom zaštitom.

Glavni protagonist romana je Francois, sredovječni univerzitetski profesor sa Sorbonne, ekspert za Jorisa Karla Huysmansa, francuskog dekadentnog romanopisca s kraja 19. stoljeća koji u sumrak svog djelovanja odbacuje život poroka i svjetovnih užitaka i ponovno prihvaća Boga kojeg se, iz svjetovne naobrazbe, u ranoj mladosti odrekao. Francois je pasivni promatrač islamizacije francuskog političkog establišmenta, nijemi svjedok građanskog nasilja koje ga, zahvaljujući socijalnom statusu sveučilišnog profesora, zaobilazi tek da bi ga dočekalo u formi ćakula i došaptavanja na hodnicima Sorbonne.

Dolaskom na vlast Muslimanskog bratstva, francusko se društvo mijenja iz korijena, ‘žene više ne mogu obavljati javne poslove, zahvaljujući čemu stotine hiljada muškaraca dobija posao uz spektakularan pad nezaposlenosti, ne smiju nositi ni haljine ni suknje na javnim mjestima, a pred univerzitetskim profesorima je izbor: prijevremena penzija ili prelazak na islam’. Francois se opredjeljuje za izdašnu mirovinu i vraća samačkoj, blijedoj rutini, temeljitom iščitavanju i interpretaciji Huysmansova djela i života, nakon što njegova djevojka Myriam, studentica židovskog porijekla, zbog novonastale političke klime seli u Izrael. Francois je indiferentan i umoran, svjestan sociopolitičkih promjena, nimalo im se ne obvezuje, ni emocionalno ni intelektualno, njegov je život stenogram propalih ljubavnih eksperimenata i seksualnih ekshibicija kojima definira sve osim ljubavi. Beznadan u traženju motiva za dalje, posjećuje Crnu Madonu od Rocamadoura i opatiju u kojoj je pred kraj života, zvanje oblata i smisao primio predmet njegove intelektualne opsesije, Joris Karl Huysmans. Razočaran iskustvom, prima vijest o smrti oca, vraća se u Pariz i posvećuje katalogizaciji Huysmansovih djela da bi se naposljetku, načisto slomljen i iscrpljen od traganja za duhovnom suštinom preobratio na islam. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh