Miles Davis ‘Live Around The World’ – Milesovi ispadi i pozivi na dvoboje

Ovaj album, izvorno objavljen 1996., pet godina nakon što je Miles Davis preminuo, donosi snimke što ih je ostvario u zadnjem razdoblju svoje karijere, od 1988. do 1991. kad je preminuo.

Miles Davis 'Live Around The World'
Miles Davis ‘Live Around The World’

Iako nisu snimane profesionalnom opremom, ove su snimke dovoljno dobre tehničke kvalitete da zadovoljavaju sve kriterije za objavljivanje. Snimio ih je na nastupima na raznim pozornicama: Indigo Blues Club, The Greek Theatre, Eishalle Liebenau Graz, Le Zenith De Montpellieru, Palazzo Della Civilta Italiana, Casino De Montreux, Live Under The Sky Festival, JVC Jazz Festival.

Osim Davisovih i skladbi njegovih suradnika, izvode najviše djela basista Marcusa Millera koji je bio njegov važan – možda i najvažniji – suradnik tijekom 1980-ih. Na ovo su izdanje uvrštene Millerove skladbe izvorno objavljene na ugledno Davisovom albumu “Amandla”: “Hannibal” (snimljena nekoliko tjedana prije nego je preminuo ova se izvedba smatra jednom od njegovih zadnjih), “Amandla” i “Mr. Pastorius”, posvećena slavnom basistu Jacu Pastoriusu, te one s kultnog albuma “Tutu, koji je osmislio i za stvaranje kojeg je najvažniji doprinos dao upravo Miller: “Full Nelson” i “Tutu”.

Koliko je još uvijek, nekoliko godina nakon snimanja albuma “Tutu”, on imao snažan odjek, pokazuje podatak da su na ovo izdanje uvrštene još dvije koncertne izvedbe djela izvorno objavljenih na njemu: “Human Nature” i “Time After Time”. Radi se o atraktivnim temama koje su poslužile kao sjajan predložak za improvizacije odsvirane u maniri suvremenog fusiona snažno začinjeg funkom.

Kao i na drugim projektima u tom razdoblju Davis se nije upuštao u duža sola, ali je za njih puno puta dao mig suradnicima koji su to sjajno iskoristili. Naime, kao i tijekom čitave karijere, i u njezinom završnom razdoblju imao je nos za odabir suradnika. Birao je najbolje, a nitko ga nije mogao odbiti tako da je u svakoj situaciji imao idealnu postavu. Upravo zbog toga verzije uvrštene na ovo izdanje često su uzbudljivije od onih na originalnim pločama, kao što su, uostalom, bile sve njegove koncertne izvedbe – uvijek drukčije, nepredvidljive, intrigantne.

Bilo je zanimljivo gledati njegove koncerte, posebice iz prvog reda odakle bih mogao uhvatiti diskretne detalje: kako bi se glazbenici iz banda pažljivo usredotočili na ono što se zbiva u svakom trenutku da bi mogli reagirati na svaku nepodopštinu “dirigenta”, kako bi odmah uhvatili njegov pogled, dešifrirali skriveni znak, gotovo neprimjetnu poruku, kako bi glazbu poveli u smjeru u kojem je gazda to poželio u tom trenutku.

Pravi ispit solisti su prolazili kad bi im se maestro polako, nonšalantno približio i osluškivao što i kako sviraju, a posebice kad bi im suflirao kratkim ispadima na svojoj trubi izazivajući ih na dvoboje ili samo bacajući ih u vatru, nadahnjujući ih na još bolje improvizacije. U svim izvedbama sviraju basist Foley i bubnjar Ricky Wellman, a među ostalima izmjenjuju se alt saksofonist i flautist Kenny Garrett, tenor saksofonist Rick Margitza, udaraljkaši Marylin Mazur i Munyungo Jackson te klavijaturisti Kei Akagi, Joey DeFrancesco i Adam Holzman. Svi su dali važan doprinos i učinili da glazba Milesa Davisa zvuči vrhunski, kao i toliko puta do tada.

(Warner Bros/Dancing Bear, 1996./2015.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X