Osmo izdanje niza The Bootleg Series proširuje dosadašnju diskografiju najvećeg trubača svih vremena snimkama s francuskih koncerata onoga što će postati jednim od njegovih najslavnijih pratećih sastava.
Na večeri u Bijeloj kući 1987., jazz glazbenika Milesa Davisa pitali su čime je zaslužio biti tamo. Davis je navodno odgovorio: “Pa, promijenio sam glazbu pet ili šest puta.” U popratnom tekstu novoobjavljenog osmog izdanja njegovog niza The Bootleg Series “Miles in France 1963 & 1964” kritičar Marcus J. Moore naziva Davisa “barometrom prema kojemu se jazz kretao i razvijao” koji je “i dalje vrhunac, esencija odvažnosti i spomenik svih spomenika.”
Premda živimo u vremenima kad se superlativi posvuda dijele širokom rukom, ni Davisova ni Mooreova tvrdnja ne zvuče pretjerano. Miles Davis je doista bio jedan od najkreativnijih umjetnika, ne samo u jazzu, nego i u glazbi općenito. Za to nisu potrebni novi dokazi, ali spomenuta edicija The Bootleg Series i trideset godina nakon njegove smrti nastavlja ih prilagati.
Francuski koncerti koje donosi njezino osmo izdanje otprije su nam poznati s live albuma “Miles Davis in Europe” koji je objavljen 1964., a koji je donio veći dio seta odsviranog 27. srpnja prethodne godine, centralnog od triju koncerata iz te godine koje donosi novo izdanje. Neke od snimaka bile su objavljene i na proširenom izdanju albuma “Seven Steps to Heaven” koju je Milesov kvintet objavio nedugo prije nego se otisnuo preko oceana na ove nastupe, no “Miles in France” donosi ukupno više od četiri sata dosad neobjavljene glazbe.
Upravo zbog toga mnogi će fan razmisliti o tome da odvoji dio džeparca za deluxe izdanja na šest diskova ili osam ploča, a za one manje spremne za tako velik trošak, tu je i verzija na dvije ploče koja donosi najzanimljiviji dio box seta, koncerte iz Pariza 1964. s Waynom Shorterom na saksofonu, kao posebno izdanje na dvje ploče obojeno u boje francuske zastave.
Koncerti iz Antibesa 1963. donose zvuk benda koji će kasnije biti poznat kao Milesov Drugi veliki kvintet u njegovoj nacrtnoj fazi. Kontrabasist Ron Carter ujedno je služio kao svojevrsni menadžer, a dvojica mladića, bubnjar Tony Williams koji je tada imao samo 17 godina (!) i pijanist Herbie Hanckock (23) donijeli su novu energiju u kompozicije koje su činile tada standardni Davisov set, dok su saksofonističke dužnosti bile su povjerene hard bop glazbeniku Geogeu Colemanu.
Klasična postava bit će kompletirana na spomenutim snimkama iz Pariza godinu dana kasnije s dolaskom Shortera na Colemanovo mjesto, a njegov autorski i svirački doprinos ovom sastavu bit će zaslužan za neke od najoriginalnijih ploča šezdesetih kao što su “E.S.P.”, “Miles Smiles”, “Sorcerer”, “Nefertiti”, “Miles in the Sky” i “Filles de Kilimanjaro”.
“Kind of Blue” iz 1959. vjerojatno je uz “A Love Supreme” najpoznatiji i najomiljeniji album u povijesti jazza, a njegove kompozicije poput “So What” i “All Blues” naći će se na francuskim setovima koje donosi ovo izdanje, pa tako i otvaraju prvi njegov koncert, no u ovim verzijama nećete osjetiti njihovu smireno orzačje po kojima su poznate. Umjesto toga, od prve sekunde može se čuti kako bend grize i napada svaki takt i sve više se odvaja od zadane forme u slobodne interpretacije pri velikoj brzini.
To ne znači da set ne donosi i balade, ovdje su prisutni standardi kao “Stella By Starlight”, “My Funny Valentine” i “Autumn Leaves”, a trajanje gotovo svakog broja prelazi u dvoznamenkasti broj minuta. Ipak, vrhunce ovog izdanja naći ćete na bržim brojevima s pariškog koncerta kao što su “Walkin'” i “Joshua” na kojima nošeni mladenačkom energijom Hanckocka i Williamsa te novim idejama Shortera koje proširuju Davisovu viziju bend dolazi na trag onoga što će se uskoro pretvoriti i u još jedno Milesovo izvrtanje sviju poznatih tropa naglavce i otvaranja novog poglavlja u povijesti jazza u drugoj polovici šezdesetih.
Ako je prethodno izdanje The Bootleg Series koje je okupilo posljednje Davisove snimke za Columbiju osamdesetih dovelo do određenog ponovnog vrednovanja jedne faze koja je bila otpisana i zanemarena, njezino osmo izdanje, pogotovo sa svojim završnim diskovima, donosi možda čak i jednako bitno otkriće, izvorni manifest Drugog velikog kvinteta koji je neizostavan prilog kolekciji svim jazz entuzijastima, a pogotovo onima s fiksacijom na najinventivnijeg trubača u povijesti.
(Columbia Records / Sony Music Entertainment, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
