Mingus Big Band na zatvaranju 13. JAZZG-a u Lisinskom – stoljetno slavlje za kraj

Nakon niza besplatnih nastupa na otvorenom i četiri koncerta stranih velikana koji su se protegli dužinom mjeseca, sinoć je završen trinaesti Zagrebački jazz festival.

Mingus Big Band u Lisinskom (foto: Vedran Metelko)

“Postoji li neka pjesma koju biste voljeli čuti na koncertu,” pitao nas je menadžer Mingus Big Banda večer prije nastupa dok smo se u lobiju hotela upoznavali ispijajući piće i slušali anegdote iz života slavnih džezera. Dražen Kokanović, organizator Jazzg Festivala, književnik Đorđe Matić i ja u sekundi smo se složili oko odgovora: “Fables of Faubus”. Nismo očekivali da je setlista jednog big benda na svjetskoj turneji nešto što se tako arbitrarno uređuje noć ranije u hotelskome baru, no kad smo prije samog koncerta dobili uvid u popis pjesama koje će izvoditi, slavna rugalica Orvelu Faubusu, guverneru Arkansasa koji se krajem pedesetih godina prošlog stoljeća zalagao za rasnu segregaciju doista se našla na popisu.

“Mingus je inače poznat po ljubavnim pjesmama, ali ovo je jedna pjesma ljutnje,” rekao je najavljujući je muzički direktor sastava Boris Kozlov, čovjek koji se, kako je to lijepo u naslovu svog intervjua sročio Davor Hrvoj, “drznuo” preuzeti poziciju samog Charlesa Mingusa u četrnaesteročlanom sastavu koji je posvećen održavanju Mingusove baštine. Faubus je, nastavlja ruski kontrabasist, bio sušta suprotnost Mingusu koji je bio veliki integrator u svijetu jazza. Najnovija postava ovog sastava također oslikava tu činjenicu, i ne samo po pitanju boje kože, već i po dobi članova. Uz bok legendama i okorjelim jazz mačorima ovdje sviraju i mlade zvijezde čije vrijeme tek (neupitno) dolazi.

Sarah Hanahan s Mingus Big Band u Lisinskom (foto: Vedran Metelko)

Jedna od takvih je svakako saksofonistica Sarah Hanahan koja je punu veliku dvoranu Lisinskog oduševila svojim solom pri izvedbi prethodne kompozicije “Eh’s Flat Ah’s Flat Too” s kojom je koncert otvoren. Cijeli orkestar svirajući je zvučao je poput prometne gužve, nečega čega smo se nažalost tog cijelog dana nauživali, što jureći u taksijima s jednog kraja grada na drugi, obavljajući razne zadatke koji prate nastup ovako velikog ansambla, što u samom prijevozu od hotela do Lisinskog, udaljenosti koja bi se lakoćom prehodala kad ne bi bilo kiše i hladnoga vjetra koji ju je cijeloga dana razbacivao ulicama.

Po vremenskim uvjetima, bio je to jedan od najružnijih dana godine. I promet se ponašao u skladu s time i činilo se kako nam je potrebna cijela vječnost za prevaljivanje udaljenosti od nekoliko stotina metara. Unatoč svemu tome, publika je navalila proslaviti stotu obljetnicu Mingusova rođenja uz zvuke njemu posvećenog big benda. Premalo je reći da se “tražila karta više”; u nekom trenutku prestao sam odgovarati na telefonske pozive.

Možda je upravo zbog “stogodišnjice” pozornost publike izrazito usmjerena na slavnog basista iz Wattsa. Riječki nakladnik Ex Libris ove je godine objavio Mingusovu autobiografiju “Beneath the Underdog” koju je Saša Drach ha hrvatski preveo kao “Gore nego psetu”, a objavljuju se i odlični arhivski albumi poput izgubljene snimke njegovog koncerta u klubu Ronnie Scott’s o kojoj smo također pisali. I sam se Mingus Big Bend prošli mjesec oglasio izdanjem “The Charles Mingus Centennial Sessions”, no setlista njihovog sinoćnjeg koncerta bila je ipak usmjerena na vječne klasike iz maestrovog repertoara.

Sam Dillon s Mingus Big Band u Lisinskom (foto: Vedran Metelko)

Među njima su se našli neizostavna “Goodbye Pork Pie Hat” posvećena Lesteru Youngu na kojoj je priliku sa zablista dobilo još jedno mlado lice sastava, saksofonist Sam Dillon. Ili pak “Moanin'” na kojoj je centralnu poziciju sa svojim bariton saksom preuzela Lauren Sevian. Mladi ipak nisu zasjenili iskusne velemajstore poput trubača Philipa Harpera koji je imao jednu od najupečatljivijih točaka nastupa ili pak bas trombonista Earla McIntyrea, jedinog od prisutnih koji su zaista svirali uz bok samom Mingusu. Earl je noć ranije proslavio 69. rođendan, ali je unatoč tome poletno odradio svoju solo točku u finalu koncerta s izlaskom do samog ruba pozornice.

Moramo spomenuti i trombonista Robina Eubanksa iz velike džezerske obitelji (braća su mu gitarist Kevin Eubanks i trubač Duane Eubanks), bubnjara Donalda Edwardsa kao i trubače Alexa Sipiagina i Dr. Alexander Popea Norrisa. Uz toliku količinu talenta na pozornici kao slabom karikom se pokazao tek mladi pijanist Theo Hill koji jednostavno nije dorastao cipelama koje je za sobom ostavio njegov prethodnik, prekaljeni majstor David Kikoski.

Donald Edwards s Mingus Big Band u Lisinskom (foto: Vedran Metelko)

Mingusova stota obljetnica rođenja ujedno se nažalost pokazala i posljednjom godinom života njegove supruge Sue Mingus koja nas je pred dva mjeseca također zauvijek napustila s 92 godine. Ona je ujedno bila i glavni pokretač i menađer ovog sastava, pa je Kozlov evocirao sjećanje na nju najavljujući skladbu “Sue’s Changes” koju joj je suprug posvetio.

Možda bismo mogli iskoristiti priliku i ovaj report završiti onako kako bi neko normalije izvješće trebalo započeti: Nakon niza besplatnih koncerata na otvorenom na kojima su lokalne snage jazza pokazale svoje mišiće prolaznicima u centru Zagreba i četiri koncerta stranih velikana koji su se protegli dužinom mjeseca, sinoć je završen trinaesti Zagrebački jazz festival. Christian Sands nas je sa svojim triom poveo na putovanje u potragu za prirodnim skladom, supergrupa Jazz/Takes nam je pokazala da razvikana imena ne znače nužno i dobru svirku, Kayhan Kalhor nas je oduševio drugačijim zvukom koji nam je taknuo duše grabeći negdje iz dubina perzijske povijesti, a Mingus Big Band je sjajnim stojetnim slavljem zatvorio vrata ovogodišnjeg izdanja festivala. Naravno, to su vrata koja neće ostati zatvorena. Otvaraju se opet dogodine, ali možda ih ostavimo odškrinutima i do tada. Kako bi čarolija jazza u svakom trenutku imala priliku doprijeti do nas.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X