Tekst našeg novinara objavljen na portalu TRIS oko kojeg se u Šibeniku već danima lome koplja. U središtu radnje nije glazbena “legenda”, već 105 tisuća poreznoobvezničkih kuna koje je legenda spremila u džep kako bi rodnom gradu “poklonila” koncert.
Uz lokalpatriotskih trideset posto popusta, Mišo Kovač sinoć (četvrtak, 29. rujan; op. RDD) je svojim spektakularnim nastupom obilježio Dan grada Šibenika, blagdan sv. Mihovila, 950 godina od prvog spomena Šibenika i štogod se jučer obilježiti dalo. Nastupio je u starom šibenskom predjelu Dolac za 105.000 kuna (slovima: sto pet tisuća), ne računajući PDV i ZAMP, i time se umalo izjednačio s novogodišnjim gažama Dubioze kolektiva i Prljavog kazališta na istom mjestu, ali u kudikamo skupljem terminu. Podatak o Mišinoj cijeni za Šibenik, koju su platili porezni obveznici, slučajno je procurio na stranicama 24 sata, iako je trebao biti javan od početka. Kolika je zapravo bila vrijednost sinoćnjeg doživljaja, pokušat ćemo ovdje procijeniti, počevši od same ideje dovođenja Miše Kovača na lokalnu proslavu.
Ideja. Logično je da za Dan grada Šibenika nastupi pjevač iz Šibenika. Možda. Ili nije. Ustvari, zašto bi bilo? Ali dobro, legenda je. Sam se, doduše, prozvao legendom, a medijima se to svidjelo. A i raja ga voli, puno više nego legendu Grdovića, legendu Bulića ili legendu Lokina. Imamo suficit legendi u državi, no ova Legenda košta više nego sve ostale zajedno. Legendarno je, između ostalog, i to što je „posudio“ više meksičkih napjeva nego itko drugi. El Legenda. (Vrijednost ideje: 100 kuna)
Ponuda. Dolac oživi dvaput godišnje; za Novu godinu i na ovakvim sporadičnim koncertima. Dolačkim ugostiteljima to je premalo manevarskog prostora da bi shvatili da za hrpu od nekoliko tisuća ljudi moraju utrostručiti radnu snagu. Dobiti pivo bilo je skoro nemoguće, dobiti hamburger potpuno nemoguće, nije ga ni bilo. Trijezan slušati Mišu, to nikad nije uspijevalo ni najhrabrijima. (Ugostiteljska organizacija: 50 kuna)
Ambijent. Dolac je idiličan sam po sebi. Očekivano, bio je pretijesan za sve fanove, stvorio se neprobojan čep. No, Šibenik u ovom slučaju nekog boljeg izbora baš i nema. Eventualno stadion, dvorana ili Poljana, ali onda koncert ne bi bio uz more. A Mišini dalmatinski fanovi, znamo, rijetko vide more. (Odabir lokacije: 500 kuna)
Mate Bralić. Prije koncerta Mišo je u svom backstage-šatoru primio, zagrlio, izljubio i šaptao na uho Mati Braliću, desetogodišnjem Šibenčaninu, slijepom od rođenja. Mate ide u OŠ Tina Ujevića u Šibeniku i nužno mu je potrebna oprema za slijepe i slabovidne. Ne mora mu samo Mišo pomoći, možete i vi: uplatu iznosa možete izvršiti na IBAN: HR8324110061100008857, Udruga slijepih, s naznakom „za Matu Bralića“. (Za Mišino veliko srce: 10.000 kuna)
Publika. Na visini zadatka. Doduše, dosta se izmijenila od vremena kada su za Mišom uzdisale uglavnom srednjovječne domaćice i „stare cure“. Danas pravila nema, ni u spolu, ni u godinama. Bit će da je Mišo u međuvremenu otkrio formulu šire popularnosti. Ili je, pak, publika s vremenom uspjela pobrkati kriterije ukusa s količinom prodanih ploča, a to su rijetko kad sinonimi. Ima ova današnja publika i petarde i bengalke. On kaže „svi pjevaju, ja ne čujem“, a oni ispale raketu u zrak. K’o na Hajduku. (Zalaganje publike: 2000 kuna)
Hajduk. Jedna od prvih riječi koju je sinoć izgovorio. A znamo sve. Znamo da je hajdukovac, znamo da mu je pomagao u osvajanju prvenstava, zalagao se kod sudaca, predsjednika saveza, trenera, direktora i političara, sve je on to već davno elaborirao. S jednim malim jučerašnjim dodatkom: „Kad igraju Hajduk i Šibenik, navijam za Šibenik“. Pošteno. Samo nismo sigurni u kojoj bi se to ligi trebalo dogoditi. (Vjernost Hajduku/privrženost NK Šibenik: 1000 kuna)
Scenski nastup. Mit o podizanju ruku i publici koja iznese cijeli koncert otišao je već toliko daleko da najnoviji vic kaže da su Šibenčani platili 105 tisuća kuna da bi sami pjevali. A nije baš. Pjeva Mišo, pjevao je puno bolje nego u zagrebačkoj Areni prije sedam godina, kad ga je ovaj novinar zadnji put gledao. Nije to više ona „najbolja dikcija yu-estrade“ kakvom se nekad mogao podičiti, ali glas izdrži. Bend mu je gažerski, ali kakav bi uopće i trebao biti s takvim svadbarskim repertoarom? Imaju oni puno više problema od vlastitog profesionalizma – pohvatati svako Mišino ispadanje iz ritma i tonaliteta. Nema veze, njegova karizma sve to prekrije poput zemlje koju ljubiš i po kojoj hodaš. (Mišo na sceni: 5000 kuna)
Trajanje. Legende žive vječno. Ali nije to. Nego, koncert je trajao 70 minuta, odnosno dva puta po 35 minuta. Mišo je plaćen 1500 kuna po minuti. Zbilja je legenda. Uostalom, svojevremeno mu je menadžer Vladimir Mihaljek dao uokvirenu potvrdu na kojoj je pisalo: „LEGENDA“. Tada je postalo službeno. (Za određivanje radne satnice: 1000 kuna)
Razglas. Srednja žalost. Ali, što sad. Svi pjevaju, koga briga. I one „meksičke“, i one dobre. A dobrih je ukupno tri. Ako ne znate koje su, ili ste okorjeli fan pa vam sve valjaju, ili vas nije briga pa ne znate ni jednu. (Za nedovoljno glasan zvuk: 1000 kuna)
Summa summarum. Bilo je krcato, euforično, veselo i slavljenički. Sve skupa, dakle, stalo bi u pristojnih 20.650 kuna honorara. Mišo Kovač je građanima Šibenika, prema našoj procjeni, ostao dužan točno 84.350 kuna.
Tekst objavljen u suradnji s portalom TRIS.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
