Književnik i novinar Velimir Grgić upravo je objavio svoju jubilarnu desetu knjigu naslova ‘Hrvatski gen – snovi o bijegu s brdovitog Balkana’, koju je sam okarakterizirao ‘najopakijom’ do sada, a nama nije bilo preostalo ništa drugo nego da se odlučimo za jedan ‘opaki’ intervju.
Koja je po tebi uloga reality showova i društvenih trač kronika kojima posebno značaj u svom programu pridaju komercijalne nacionalne televizije. Je li to samo površna zabava ili ta šarena izokrenuta slika realnosti dugoročno gledano stvara štetu?
Velimir Grgić: Sve je u životu dvosjekli mač – jin i jang. Privatizacija televizije razbila je monopol i otvorila prostore za nove vrste drugačije zabave, što je samo po sebi OK, ali kao što sam već spominjao kod problema deserta kao gušta nakon obroka i deserta kao glavnog jela, došli smo do situacije u kojoj se posve izbrisala razlika između sustava celebrity kulture i političke kulture. Ušli smo u videokraciju, berluskonizirani model koji reality kulturu više ne koristi kao relaksaciju i površnu zabavu za privremeno šaltanje moždanih beta u alfa valove, već kao novi model življenja i operiranja. O tome govori većina „Hrvatskog gena“, a pitanja i odgovori malo su previše opširni da bih ih ovdje sažeo. No recimo da tu u igru ulaze Platon i Orwell uz preostale dvije spomenute osobe iz prethodnog pitanja.
Kako bi komentirao predizborne kampanje za upravo održane parlamentarne izbore? Je li bilo izbora?
Velimir Grgić: Trudio sam se izbjeći svaku sekundu (srećom kratke) kampanje, jer ne želim pucati u televizor. Tehnika je skupa, a i susjedi bi se uznemirili. Opet ćemo glasati za manje zlo i to je tako. Pitanje je do kada. Pitanje na koje ja nemam odgovor, a bojim se za sada niti itko drugi.
Uskočili smo u „globalni vlak neoliberalnih promjena“, po još uvijek neutvrđenom voznom redu truckamo se u Europsku uniju. Kakvo je tvoje predviđanje što će se dogoditi kada jednog dana Hrvati siđu na toj posljednjoj stanici putovanja koje traje desetljećima?
Velimir Grgić: Razlika između utopije i distopije je, kao što pokazuje zadnje veliko poglavlje „Hrvatskog gena“, jako mala. Sofijin izbor zvan EU samo je izbor toga koji će nam vampiri isisati više krvi – strana ili domaća mafija? Trenutni poveći konsenzus jest taj da globalno društvo ulazi u neofeudalizam, u novi ciklus čekanja renesanse. Što se za sada čini kao čekanje Godota. Tako da sumnjam da ćemo njega sresti na posljednjoj stanici putovanja, ali tko god da nas dočeka na peronu, zasigurno neće biti dosadno. A kažu da je to ono najvažnije u životu, zar ne?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
