Dugo se činilo da je Mogwai zapao u manirizam i da manje-više neprestano snima jedan te isti album. Tu tvrdnju uspješno je pobio svježe objavljeni ‘As the Love Continues’, najkompletniji uradak glasgowskih post-rock titana još od ‘The Hawk Is Howling’, ploče koja je te 2008. godine doživljena kao povratak korijenima.

Veliki plus novog materijala svakako je sam pristup skladanju koji, svjesno ili ne, naizmjenice dodiruje čitav niz važnih mjesta njihove skoro četvrt stoljeća duge diskografije. Album starta s „To the Bin My Friend, Tonight We Vacate Earth“ i „Here We, Here We, Here We Go Forever“, skladbama u kojima klavir igra jednako važnu ulogu kao gitare i koje podsjećaju na neke od njihovih boljih izdanaka namjenske glazbe, preciznije one namijenjene filmovima i televizijskim serijama poput „Les Revenants“ i dokumentarca o Zinedineu Zidaneu.
Ova druga svojim se bleep uvodom naslanja i na poigravanja s elektronikom albuma „Rave Tapes“, što se može reći i za synth podloge „Fuck Off Moneya“. „Drive the Nail“, „Pat Stains“ ili veliko finale „It’s What I Want To Do, Mum“ svojim su se vrlo lijepim, minimalističkim motivima na gitari koji postepeno prerastaju u seriju izuzetno inspiriranih krešenda pretvorili u svojevrsne bjegunce s kultnog debija „Young Team“, a ponovno smo dobili priliku čuti i vokal Stuarta Braithwaitea koji se mikrofona latio u „Richie Sacramento“, indie midtempu bliskom New Order albumu „Get Ready“.
Suradnja s oskarovcem Atticusom Rossom orkestracijama je zaogrnula „Midnight Flit“, stvar kao stvorenu da prati romantičnu scenu na nekom budućem soundtracku, dobrim dijelom zahvaljujući početnim taktovima koji su se mogli naći čak i na „Avalonu“ Roxy Musica.
Iako je radio ‘na daljinu’, produkciji čestog im suradnika Davea Fridmanna nema se što prigovoriti, bilo da je riječ o tipično gitarističkim brojevima baziranima na klasičnoj tiho-glasno-tiho dinamici ili kompleksnije aranžiranim temama.
Zbog svega navedenog, ovaj album mogao je biti vrhunac dosadašnjeg rada škotske četvorke, no u tome su ga spriječile „Ceilling Granny“ i „Supposedly, We Were Nightmares“ koje svojim fuzz pedalama i prilično pravocrtnom progresijom akorda jedine daju za pravo tezi s početka teksta. Usprkos tome, „As the Love Continues“ veliki je povratak u formu jednog od najvažnijih bendova posljednjih desetljeća.
Ocjena: 8/10
(Rock Action, 2021.)