Čuvar hrvatske glazbene baštine, osnivač Legena i Kriesa te utemeljitelj Ethnoambient Salona festivala, nadugo i naširoko…
‘Treći svijet’ naziv je jednog čudesnog i divotnog mjesta negdje na tzv. administrativnoj granici između Kaštel Starog i Kaštel Novog. Prekrasan sjenoviti vrt, s mnoštvom raznovrsne bujne vegetacije i visokih gustih krošanja, raznolikog cvijeća, ukrasnog grmlja, bambusa, s maštovitim paviljonima, stolićima i klupicama, osebujnim umjetničkim ukrasima i slikovitim detaljima, koji se skladno stapaju u oku vrlo ugodnu i miroljubivu džunglu, a zapravo magičnu oazu u kojoj vlada zadivljujući mir i dojmljivo ozračje, usred meteža vanjskog svijeta, prometnog kolapsa i učestalog nadlijetanja aviona nedaleko od zračne luke, zapravo kao da ne pripada – nigdje. To je Treći svijet, sastajalište istoimene kaštelanske udruge kojemu se bolje ime vrlo vjerovatno i nije moglo nadjenuti. Nije stoga čudno što se tamo zatekao Mojmir Novaković, frontmen najprije glazbene družine Legen, a onda i Kriesa, a u međuvremenu i utemeljiteljEthnoambient Salona festivala, koji se održao ovoga ljeta po sedamnaesti put.
Dakle, nije ni čudo da Mojmir i njegova supruga i najbliža suradnica Antonia Kavas već godinama imaju baš Treći svijet kao bazu iz koje se na neki način svake godine gradi i stvara taj znameniti solinski festival, a koji je proteklih godina u Hrvatsku, kao jedina takva manifestacija u zemlji, na solinsku Gradinu doveo na stotine vrsnih glazbenika iz svih krajeva (glazbenog) svijeta.
Malo tko u proteklih dvadeset i nešto godina, otkad se Mojmir Novaković pojavio u javnom životu i medijima nastupajući na pozornicama i drugdje sa svojim prvim sastavom nazvanim Legen, nije zamijetio njegovu neobičnu pojavu, izražajni nastup i nesvakidašnju glazbu. Kad Mojmir raširi ruke u rasponu od neka dva metra i brzo zacupka i poskoči u ritmu glazbe, malo je onih koji tada ostanu mirni i nepomični, pogotovo među ženskom publikom. Dakako, van pozornice je Mojmir ipak ponešto drukčiji: energičnog frontmana benda koji izvodi hipnotičnu i posve originalnu glazbu mijenja staložen, miran čovjek, strpljiva karaktera i razgovijetna govora. A bogme i skroman čovjek, koji se previše ne zanosi činjenicom da je sa svojim radom u znatnoj mjeri pridonio hrvatskoj i svjetskoj glazbi, s prijateljima iz Legena i Kriesa snimio nekoliko albuma, izdao brojne kompilacije, stvarao za filmove i kazališne predstave, nastupao diljem planeta i pobrao laskave titule od, kako se to kaže, eminentnih svjetskih glazbenih kritičara, časopisa i institucija.
A tu je i EA festival u Solinu, koji svakoga ljeta iznova pretvori Solin u stjecište poklonika onoga što se najčešće naziva pojmom world music, a zapravo, jednostavnije rečeno, izvrsne glazbe koja svoje korijene ima u svakovrsnim tradicionalnim glazbenim nasljeđima. A još kad se spomene predani rad u istraživanju mahom zaboravljene glazbene baštine i njezino oživljavanje u odgovarajućoj fuziji s tzv. suvremenom glazbom, jasno je kako je riječ o osobi koja je na neki način zadužila hrvatsku i svjetsku glazbenu kulturu. Posebno je to važno jer se sve to stvaralaštvo na rekonstrukciji hrvatskog tradicijskog nasljeđa, tada u djelokrugu glazbe, odvijalo u vremenima kada su neki drukčiji ljudi u najkritičnijim vremenima mlade i nejake hrvatske države činili sve na destrukciji njezinih resursa i strateških interesa, kroz razne fatalne privatizacijske i druge malverzacije. Dok su jedni narodu oduzimali od usta i od sretne budućnosti radi vlastitog bezočnog bogaćenja, busajući se usput u prsa i kreštući o svom tzv. nacionalnom biću, dotle su neki drugi u tišini spašavali nacionalnu baštinu od zaborava i utapanja u ponor općeg svjetskog kulturnog sivila, te stvarali svojevrstan štit i pribježište od živuće pošasti domaćeg kulturocidnog glazbenog kiča.
U ove druge se, dakle, ubraja Mojmir, ‘junak’ ovog intervjua. Premda to nije popularno i uobičajeno za intervjue, razgovor smo vodili ‘na ti’, s obzirom na poznanstvo od splitskih školskih dana. Stoga će i ovaj intervju biti nešto drukčiji nego što je uobičajeno, a možda mu to i umanji kvalitetu.
No što je tu je. Dalje>>