Čuvar hrvatske glazbene baštine, osnivač Legena i Kriesa te utemeljitelj Ethnoambient Salona festivala, nadugo i naširoko…
Nažalost, u ovo vrijeme je u najboljoj mjeri teško idealizirati prilike koje vladaju u hrvatskom društvu, napose nakon rata, privatizacijskih pljački i drugih nedaća, aktualnog osiromašenja države i jagme stranih sila za našim prirodnim resursima.
Da. Postojala je jedna nevjerojatna stvar koja se dogodila za vrijeme rata. S obzirom na takve okolnosti, mnogi su ljudi ostali sami, te su dali sve što su imali. Ne mislim tu sada samo na živote ljudi izgubljene u ratu, na ratovanje i tako dalje. Mislim i da smo svi mi u to doba osjećali da postoji neki otvoreni put ka nečemu što je puno bolje, ka nečemu što je svijetla perspektiva. Sada je jasno da možemo prekrižiti neke očekivane stvari koje je trebao donijeti kapitalizam, a danas je jednako jasno kako su iščezle i neke dobre stvari koje je imao raspadnuti socijalizam, odnosno komunizam. Postojale su neke negativne strane tih društvenih uređenja, ali i pozitivne. Ljudi su prvenstveno tada razmišljali o tome na način da su vjerovali kako će to nešto novo biti puno bolje. Te da ćemo nešto naučiti od svojih grešaka. Pritom mislim da to nije svojstveno samo nama, nego i ljudima u drugim državama.
Mislim da je puno toga i učinjeno na tom tragu, ali isto tako se dogodilo da se, na žalost, puno toga što je dobro učinjeno ne vidi. Isplivali su neki čudni jad i neko čudno nepovjerenje da se nešto uopće može učiniti za opći boljitak. Ja još uvijek vjerujem da se može. Ne da vjerujem, nego znam da se može. Pitanje je kako će ljudi pronaći tu snagu, da tu energiju pronađu u sebi. Osobno ne mislim kako je najveći problem u privatizaciji samoj, pljački o kojoj svi govore itd. Mislim da se glavni problem dogodio stoga što Hrvati nisu znali vladati svojim kreditnim karticama. Mislim da je to osnova.
Kreditne kartice?!
Kreditne kartice, to sam naučio sad živeći u Velikoj Britaniji. A vidio sam i sebe kako sam se ponašao ranije. Ako krenemo govoriti o tome kako je bila pljačka, privatizacija i tako dalje, toga je bilo i u Engleskoj, Njemačkoj i svugdje. Ali ono čega nema u tim zemljama je to je da netko može potrošiti više nego što je zaradio. Prevelika većina ljudi su se nažalost osjećali da mogu trošiti više nego što mogu. No postoji puno razloga za to. Kada su došle one prve reklame, sve one svjetlucave stvari zbog kojih su generacije prije toga morale odlaziti u Trst, a sad su bile tu, u trgovinama… Svi su se uvalili u takvo neprimjereno ponašanje.
Lako ti je nama u Hrvatskoj govoriti o karticama s engleskom plaćom…
Govorim to iz svog neposrednog osobnog iskustva…
Mnogi koji slušaju tvoju glazbu vjerovatno ne znaju kako se ti trenutno baviš jednim poslom koji se najčešće baš i ne vezuje uz glazbenike. Programer si, i to vrlo uspješan kako se može doznati. Već nekoliko godina živiš u Velikoj Britaniji i tamo radiš. Malo ih zna i kako si diplomirani inžinjer brodogradnje…
Eh, nisam nikad diplomirao.
Dobro, u svakom slučaju si jedan od onih koji, kako se to u Hrvatskoj znalo reći, sudjeluje u odljevu mozgova. I tvoj se mozak dakle odlio u Englesku.
Da, odlio sam mozak… Završio sam MIOC, matematiku i informatiku. Ponašao sam se na isti način kao i većina Hrvata. Išao sam raditi album i ulagao svoje novce i na kraju se dogodila situacija da je bio jedan potpuni financijski kolaps u životu, čitava mi je europska turneja otkazana. Od nečega je trebalo početi živjeti. Doslovno. Ja sam se okrenuo programiranju. To mi je išlo jako dobro i u roku od dvije, tri godine sam postao dobar u tome, pa sam krenuo s jednim zanimljivim projektom. Dao sam oglas, ovaj put u Europi. Razmišljao sam hoće li to biti Berlin ili London. S obzirom da je za taj moj projekt ipak London bio podesniji, odlučio sam se. I – u roku od 15 dana sam imao četiri ozbiljna razgovora za posao. I onda sam otišao tamo i što se tiče poslovnog dijela, nisam se nikad vratio. Dvije i pol godine sam u Brightonu. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
