Prošloga je tjedna veliki Maestro Ennio Morricone proslavio osamdeset i osmi rođendan, a tim povodom paralelno su objavljena dva izdanja različitih izdavača.
“Morricone 60” prvi je Maestrov album za Decca Records, a slavi šezdeset godina Morriconeove karijere sa 23 pjesme snimljene ove godine sa Czech National Symphony Orchestra iz Praga, dok je Sony Classical izašao sa “His Greatest Hits” snimljenim sa zborom i orkestrom Akademije Santa Cecilia u Rimu, u studenome 1998. godine.
Materijal oba izdanja dobrim se djelom poklapa, jer je slavni dirigent u osamnaest godina koje dijele ove snimke ostao vjeran svojim najvećim hitovima. Tako čak i cijeli blok iz spaghetti westerna ostaje nepromjenjen na oba izdanja, čak je i redosljed pjesama “The Good the Bad and the Ugly”, “Jill’s Theme” (iz Once Upon a Time in the West), “A Fistful of Dynamite” i “The Ecstasy of Gold” je nepromjenjen, a oba su albuma i obje teme iz Cinema Paradiso, obje glavne teme iz The Mission (“Gabriel’s Oboe” i “On Earth As It Is In Heaven”), izvrsna zborska “Abolisson” i druge.
Budući, dakle, da sadržajno i u kvaliteti izvedbi nema izrazitih razlika, naoko se čini kako bi se usporedno recentije snimljenom albumu “Morricone 60” uvjetno trebalo dati minimalnu prednost zbog obujma, budući sadrži šest pjesama više, između ostalih i “Stage Coach To Red Rock” iz prošlogodišnjeg Tarantinova vesterna “The Hateful Eight”. Isto tako ovaj izbor bilježi i pjesme koje su kasnije dodane u repertoar koji skladatelj izvodi i danas na svojim nastupima, kao što je primjerice “Chi Mai”, a koje smo i mi imali prilike čuti uživo na lanjskome koncertnom spektaklu u Areni Zagreb.
S druge strane, „Ennio Morricone conducts Morricone – His Greatest Hits“ doima se kao da je samo Sonyjev odgovor na Maestrov prelazak na Deccu, a ima i manje upečatljivo vizualno rješenje od suparničkog izdanja, te bi ga načelno bilo lako a priori otpisati kao slabijeg od dva albuma. Stoga možda može iznenaditi činjenica da to uopće nije realno stanje stvari, jer “His Greatest Hits” ima skrivene dragulje u obliku skladbi u izvedbi solo pjevača Gemme Bertagnolli, Dulce Pontes i Angela Branduardija. Riječ je o manje slavnim pjesmama poput “Ricordare” iz A Pure Formality, te portugalske “A Brisa do Coração” iz Sostiene Pereira, obje prekrasne kompozicije koje se ističu na ovom izdanju i daju mu posebnu čar. Osim toga, kao album, ovaj je i kompaktniji i konkretniji.
Morricone će zauvijek ostati jedno od najistaknutijih imena u panteonu filmske glazbe, što potvrđuje sama činjenica da mu karijera traje šezdeset godina. Tako da je jasno da na koje god od ovih izdanja se namjerili, sasvim sigurno nećete pogriješiti.
Ocjene:
“Morricone 60”: 8/10
“Ennio Morricone conducts Morricone – His Greatest Hits”: 9/10