Glazbeno najviše na tragu hvaljenog ‘Ringleader of Tormentors’, ‘World Peace’ donosi milozvučan plimni val mizantropije.
Morrissey, plačipička par excellence s više otkazanih nego održanih turneja u posljednje vrijeme, oduvijek je sklon neumjesnim izjavama i skandaloznom ponašanju, što je nedavno kulminiralo zahtjevom da se otkažu koncerti ostalih bendova koji su trebali svirati u okolici za vrijeme njegova nastupa. Svim tim postupcima pripremio je kritičare da mu povodom novoga albuma opale odavno zavrijeđenu šamarčinu.
Problem je samo u tome što je riječ o vrlo dobrom albumu i po tko zna koji put primorani smo odvojiti umjetnika od umjetnosti i priznati ono što vrijedi. Glazbeno najviše na tragu hvaljenog „Ringleader of Tormentors“, „World Peace“ donosi milozvučan plimni val mizantropije, nešto na tragu izjave Toma Waitsa da voli lijepe melodije koje govore užasne stvari. Morrissey, naime toliko mrzi ljude da se čak ni ne smatra jednim od njih, kako pjeva u „I’m Not A Man“, a u „Earth is the Loneliest Planet“ nadovezuje se da je tome tako jer ljudi nisu humani.
Poznato je da on oduvijek više voli životinje nego ljude, pa tako u „The Bullfighter Dies“ pjeva o spektaklu u koridi u kojem otvoreno navija za bika i veseli se smrti čovjeka. To potvrđuje i u „Kick the Bride Down the Isle“, poručuje da je i krava u polju pametnija od mladenke u pitanju. Osim tog izleta u Španjolsku, geografski album pokriva velik dio Europe. U „Istanbul“, jednom od najboljih trenutaka ploče bit ćemo, naravno, u Turskoj, a u deluxe izdanju albuma u bonus pjesmi „Scandinavia“ i na sjeveru kontinenta. „Mountjoy“ je pak o istoimenom zatvoru u centru Dublina, kojeg zatvorenici skraćeno i sarkastično nazivaju „The Joy“, pa stoga pjesma počinje riječima: „The Joy brings you many things, but it cannot bring you joy.“ Spominje i jednog od slavnih zatvorenika Mountjoya, Brendana Behana, genijalnog pjesnika alkoholičara koji je zbog aktivnosti u IRA-i odslužio kaznu i unutar zidova napisao neke od svojih najboljih pjesama.
Osim Behana, na albumu se spominju i beat legende Neil Cassady i Allen Ginsberg u „Neal Cassady Drops Dead“, što sve upućuje na još jednu smjernicu o pisanju pjesama Toma Waitsa u kojoj savjetuje da se u pjesmama moraju spominjati imena mjesta (kako se ne bismo izgubili), imena ljudi (kako bi bili u dobrom društvu), te neka hrana (jer čovjek ogladni). U Morrisseyevom slučaju, za hranu je bitno samo da nije meso, a sve ostalo nam je ugodno servirao na „World Peace is None of Your Business“.
Ocjena: 7/10
(Harvest/Capitol, 2014)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
