Moskva ‘Poligraf’ – debi album koji otvara dilemu

Zvuči pomalo blesavo napisati da Moskva potječe iz Rijeke, ali što je tu je. To se može shvatiti kao vic, za razliku od glazbe spomenute grupe.

Moskva 'Poligraf'

Nazvati bend po nekom gradu ne držim nekom sretnom opcijom, posebice u današnje vrijeme guglanja, ali u tu vrstu nečijeg izbora ne ulazim. Riječki četverac ispred kojeg je za mikrofonom pjevačica Tamara Dorčić odlučio je svoj rad svesti pod zajednički nazivnik Moskva. Njihova glazba nema nikakve veze s ruskom metropolom, ni stilski ni svjetonazorski.

Moskva je solidan izdanak riječke scene, svojevrsni pokušaj ogrtanja rockerskog stava pop ruhom – dok instrumentalni dio benda koji čine Ivan Ujević, Goran Grgurev Grga i Vladimir Tomić, uživa u sinkopama i brojanju neparnih ritmova čineći tu glazbenu podlogu prilično rastrganom i nepitkom nekom prosječnom uhu, pjevačica Tamara Dorčić kao kontrapunkt na to veže pijevne vokalne dionice. Skliski je to teren, jer Moskva teško ulazi u uho onima nesklonima rocku, a opet zbog tog pop iskoraka mogu biti mrski onima koji preferiraju tvrđi zvuk.

No eksperimentiranje je zdravo i na kraju krajeva zašto ne pokušati svidjeti se i jednima i drugima? Publika je ionako nestalna, a stilska raspršenost sveopća pojava. No može li to bend poput Moskve?

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TKkwQG9OY-A[/youtube]

Dobro karakteristika Moskve je što prvijenac  „Poligraf“ nije za jedno slušanje i potom odbacivanje. Dovoljno su maštovito koncipirane pjesme i složeni aranžmani, ne događa se da sve počne smrdjeti na dosadu već nakon treće pjesme. Manjak je postojeća uravnoteženost materijala, tj. ista ta ustrajnost u kompliciranju je onemogućila nastanak eventualnog pop hita koji poteže na prvu, a time i veću neizvjesnost za samu grupu po pitanju afirmacije.

U trenutnoj korelaciji singlovi mogu biti (i uglavnom jesu)  i „Ne boli me“, „Poligraf“, „Bumerang“ i „Lomim valove“. No hoće li biti hitovi? Bend poput Moskve treba hit. Čini se da je taj put odabran, ali nekad možda treba promijeniti strategiju. Jer koliko je grupa trenutno fokusiranja na testiranje javnosti po pitanju hit singla po pravilima popa i slanju signala ciljanoj skupini koja vrlo vjerojatno nije njihova, toliko je zanemaren rock background koji na albumu ima snažno uporište u pjesmi „Otok“, ujedno posljednjoj na albumu koja neočekivano traje 10 minuta i što je najvažnije to nije dosadnih 10 minuta. U njoj je Moskva sebi dala oduška i prodisala potpuno oslobođeno od pop klišeja strogo zadane minutaže. A ta najbolja strana grupe je nevidljiva u svoj šarolikosti nastupnih singlova u kojima se pažnja pridaje detaljima oko stylinga. OK, i to je važno, ali grupa kao Moskva ipak spada u onaj dio scene kojem je važnija glazba.

Možda nije sretno rješenje snimati desetminutni spot, ali tko kaže da je bolji put skakutanje po, tko zna koji put, viđenim i isprobanim pop klišejima. Ta vrsta rutine uglavnom donosi dosadu. „Poligraf“ pak nije dosadan album, niti je Moskva dosadan bend. Puno je tu uneseno filigranske vještine i posvećeno pažnje na detalje za jedan debi album, no grupa je s njim već na prekretnici i morat će brzo odabrati pleme kojem pripada.

Ocjena: 7/10

(Dallas Records, 2012.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X