Mount Eerie glazbeni je projekt Phila Elveruma, a njegov posljednji album “A Crow Looked At Me” dnevnik je bola napisan nakon smrti njegove supruge Geneviève Castrée koja je prošlog ljeta preminula od raka, ostavivši Phila samog s kćrekicom od godinu i po dana.
Smrt je stvarna. Nije za pisanje pjesama i pretvaranje u umjetnost. Tako pjeva Phil Elverum u pjesmi “Real Death” koja otvara njegov bolni uglazbljeni dnevnik “A Crow Looked At Me”. Ali upravo smo prošle godine i s albumima Davida Bowieja, Leonarda Cohena i Nicka Cavea vidjeli kako se upravo u suočavanju sa smrću, bilo svojom ili onom bližnjih, pišu najljepše pjesme i stvara najbolja umjetnost. Elverum sa svojim lo-fi folk albumom zavrijeđuje mjesto uz bok navedenima, ali njegov je album ujedno i drugačiji od navedenih jer se bavi samom smrću i procesom bolovanja sasvim izravno i začuđujuće trezveno.
Spomenuta uvodna pjesma pojavila se na internetu prije nekog vremena i dala nam je naslutiti da će nova ploča Mount Eerija biti razorna. U njoj poštar dostavlja paket koji je Geneviève naručila za života, u njemu je školska torba za njihovu kćer. “Zalog za budućnost u kojoj si morala znati da te neće biti, ali grebla si liticu niz koju si klizila,” govori Elverum i pada ničice u hodnik i plače završavajući pjesmu riječima: “Glupo je. Ne želim naučiti ništa iz ovoga. Volim te”.
Elverum album tvori od poetskih zapisa o svim mogućim načinima na koje mu supruga nedostaje i svim stvarima koje ga na nju podsjećaju, a cijelo je vrijeme prisutna i njihova mala kći s kojom vodi razgovore, pokušavajući i njoj i sebi objasniti smrt Geneviève . “Pliva li mama?”, pita ga kći u “Swims”. “Da,” kaže on. “Vjerojatno je to sve što sada radi.” Phil pazi da nam opiše i protok vremena, te često u pjesmama navodi koliko je u tom trenutku prošlo od smrti i koliko im je kći stara. Na taj način pratimo i razvoj stadija žalovanja. Posebno je jak i u trenucima kada se u stihovima ne bavi izravno smrću i njihovim posljedicama, već osjećaj prenosi na prirodu i njezine mistične fenomene, kao u završnoj “Crows” ili nalazi poetsko u svakodnevnim stvarima koje ga okružuju, ali im on više ne pripada.
Smrt je stvarna. Ponovit će te riječi tijekom albuma još nekoliko puta, ali ni na sekudnu vam neće dati da skrenete pozornost s toga kroz četrdeset minuta slušanja o njegovoj boli. I o toj smrti koja je stvarna doista se ne pjevaju pjesme. Elverum ih je uobličio u nešto što se izgovara uz pratnju gitare, ali samo zato što je to ono što on radi. Te pjesme su u pravilu čista emocija i ne zamaraju se melodijom i aranžmanom. “A Crow Looked At Me” svakako spada u najtužnije ploče svih vremena, jer ljudima kad se suoče s takvim gubitkom obično nije do stvaranja. Ali Phil je očito otkrio da je to jedini način da se s time nosi, pa je najavio i turneju po izlasku albuma. Bilo bi lijepo kada bismo ga u ovim teškim trenucima podržali barem kupnjom ovog albuma, budući da utjehe ionako nema.
Ocjena: 9/10
(P.W. Elverum & Sun, 2017.)