Može li se Zagrebu dati epitet: grad s bogatim noćnim životom?

Treći po redu Party United održao se ove subote u 12 zagrebačkih klubova. Pratila nas je odlična ‘parking karma’, a kako je bilo s clubbingom…

Cafe Ole (Foto: Nino Šolić)

Nova klupska sezona iliti vikend izlasci kreću u Zagrebu s pojavom prvih kestena i onog tradicionalnog izvikivanja kestenjara “Pečeni, vrući” koje se danas manje čuje, ali se skriva u knjigama. Već treći po redu Party United održao se ove subote u 12 zagrebačkih klubova s 12 različitih programa. Jedna ulaznica od svega 70 kuna pokrivala je upad te organiziranu vožnju autobusom od mjesta do mjesta. Obzirom da se organizator cijele priče nije baš iskazao u menadžiranju vremena kada tko nastupa i u kojem smjeru vozi taj autobus večer bi se mogla lako preimenovati u Party confusion.

Prva listopadska noć nudila je puno toga. Keglić fest s roštiljem i pivicom na parkiralištu Tuđman-placa ili otići možda u galeriju Lauba koja radi do 23 sata svaki dan ili pak ‘Sudnji dan’ u improviziranoj party zoni u nenatkrivenom dijelu garaže MSU-a, pa čak i koncert na playback legendarne žute djevojke, tinejdžerske zvijezde na odlasku. Bilo bi lijepo vjerovati da je prorijeđena publika u Areni dokazala kako je mlada generacija šminkerica uistinu u manjini pred emosicama koje ne bi odoljele provesti večer u Areni s Avril Lavigne.

Ne očekujući ništa od organizatora pan-klupske zabave Party United naoružani svojim vozilom i fotoaparatom krenuli smo sa sjevera prema jugu obilaziti grad. Odmah smo s liste prioriteta isključili klubove s besplatnim ulazom jer rezidenti DJ-i su tamo ionako svaki vikend. Logično je da bendovi nastupaju u ranijim a DJ-i u kasnijim satima večeri… Još je logičnije pažljivo složiti satnice glavnih zvijezda da se ne preklapaju pa da se stvarno u jednoj noći može napraviti turneja po ovom malom gradu i to još uz kvalitetni program. Iz takve jedne utopije je vjerojatno nastala ideja klupskog ujedinjenja, naravno ne u Zagrebu već u malo sjevernijim zemljama Europe, na primjer tako funkcionira Nova Godina u Amsterdamu. Na taj način lako se izbjegavaju strogi zakoni koji se odnose na broj ulaznica i kapacitete klubova pa su uvijek poslovični Nizozemci tako vjerojatno uspjeli naći način da dobro prodaju i konzumiranje ulice kojom se prelazi iz kluba u klub. Dok je u zagrebačkom dnevnom životu naplata te iste ulice na sat građanima posao stoljeća. U noćnoj varijanti broj cirkulirajućih taksija i broj policijskih automobila su u tijesnoj konkurenciji.

Količina noćnog života osim o standardu i slobodi građana ovisi naravno o veličini grada te o broju stranaca u njemu, ljudi koji su samo povremeno ili privremeno tu. Što je manje ‘prometa’ to i noćni život više liči na kolotečinu. Kritična masa ekipe koja izlazi u Zagrebu uglavnom je svedena na studente pa je fascinantno kako su u gradu utabane staze za izlaske iste kao i prije dvadeset godina. Ti kanali kretanja mladih ljudi u potrazi za trenutnom zabavom i srodnom dušom jednako su podijeljeni kao i prije, kako stilski tako i ograničenjima u džepovima.

Timo Maas (Foto: Nino Šolić)

Naivno smo došli u Purgeraj malo iza 22h da bi do ponoći čekali prvi koncert zagrebačke grupe Gin Cooler. Nježno, decento i izvrsno odsvirano su asocijacije koje se same nameću uz njihov nastup. Gin Cooler, čiji je prvijenac “Meandar” od nedavno na tržištu lijepo su u bossa nova, soul i afro ritam ugrijali publiku za goste iz Beograda. Dobru živu svirku, bogatu ritmom i melodijama iz čak tri glasa i devet instrumenata priredila je Zemlja gruva. Također ponosni vlasnici jednog albuma pjesama “WTF is Gruvlend?”. Što je u PM Gruvlend moći ćete doznati iz intervjua s MC Milovanom, još ovaj tjedan i na ovom portalu.

Park Ribnjak pa samim time i Purgeraj bili su prepuni ljudi. Za party ekipu u parku, za one praktički bez budžeta samo jedno upozorenje: rakiju možeš piti iza svakoga, vino iza nekoga, a pivo iza nikoga (op.a.).

Zemlja gruva zasvirala je tek oko pola dva, a nama je bilo vrijeme da se krene jer je u tom trenutku bilo izgledno da se bliži krajnje vrijeme izlazaka na pozornice i svih ostalih headlinera. Izbor je pao na Tvornicu i Cafe Ole Burlesque. Klasični drag queen paradirao je i svojim prodornim seksualno neodređenim glasom navigirao malobrojne na zabavu i blud. Bluz možda prije, s obzirom koliko je slab bio odaziv vesele ekipe kojoj je ovaj program de facto bio namijenjen. U atmosferi kulerskog minimalizma Tvornice gliterom posuta nabildana tijela go-go plesača i plesačica djelovali su ‘kao šakom u oko’. Nemilosrdno podsjećajući na dugu zimu iz koje se bez dobre financijske injekcije nećemo izvući ni do najbližeg skijališta, a kamo li Copacabane i Ria. Duboko koncentrirano rasplesani ljudi na pozornici odavali su hladni profesionalizam, a ne vrući latino duh skriven ispod mišićne mase. Koja je poanta go-go plesača u praznom klubu?

S mišlju da je trava zelenija negdje drugdje otišli smo na najjužniju točku izlaska te večeri: u Boogallo. Izbor koji je pao na tehno/house DJ legendu Timo Maasa pored dubsep legende Plasticinea koji je svirao u Ksetu bio je pogrešan. Očekujući ležerni miks hitova od Depecha Modea do Molokoa koji bi bili dobar pročišćivač od jednoličnog teretana housea koji su za podlogu svom nastupu izabrali Cafe Ole, došli smo na tvrdi njemački tehno minimal. Zapravo je bilo za očekivati da će Timo Maas u Zagrebu prirediti fanovima takav ‘nemilosrdno gaženje’ performans, ali ipak, nada umire posljednja. Koliko je Timo Maas bio tvrd toliko je prostor Boogaloa bio mekan za prolazak, poluprazan i prozračan. Pretežno muška publika podsjetila me na sva ‘ženska’ mjesta koja tu večer nismo obišli, bez imalo grižnje savjesti ili kajanja.

Bauljanje po gradu u sitne noćne sate u potrazi za slasnim zalogajem junk fooda preskočili smo zahvaljujući inventivnoj novosti u Tvornici Kulture: Kantini. Još jedna sezona studentskog života može početi, a za to gdje i kako izaći u Zagrebu slobodno nam se javite sa svojim idejama.

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X