MrLee & IvaneSky – Digitalno more zvuka u Vintage Industrial Baru

U petak u Vintageu je još jednom prisutna fuzija elektro ritma, klupskih beatova i lupova, gudača, sitara i audio isječaka, u idealnom spoju s gitarama, pianom, bubnjevima i Ivankinim glasom koji prodire do kostiju, potvrdila je da su ‘Colors’ glazbeno-scensko ostvarenje koje seže daleko izvan uobičajenih okvira naše scene.

MrLee & IvaneSky u Vintage Industrial Baru (Foto: Samir Cerić Kovačević)

Teatralnom uprizorenju albuma “Colors”, futurističkog glazbenog projekta MrLee & IvaneSky, prvi sam put svjedočila prošle godine u prepunom Zagrebačkom kazalištu mladih. Kazališni prostor ZKM-a svojim je ambijentom i akustikom bio nepogrešiv izbor za ovo iznimno glazbeno i produkcijsko ostvarenje spomenutog autorskog dvojca, životnih partnera i iskusnih glazbenika, Damira Martinovića Mrleta (Let3) i Ivanke Mazurkijević (Stampedo). Već tada, „Colors“ mi se trajno ugnijezdio u memoriju, kao album koji će zasigurno sa svakim novim slušanjem otkrivati svu svoju čudesnost, a koja izvire iz neizmjerno snažne Ivankine vokalne interpretacije i Mrletove kompozitorske genijalnosti.

MrLee & IvaneSky nastavak su glazbenog projekta te neformalnog benda Strukturne ptice koji je Mrle oformio prije nekoliko desetljeća, a Strukturne ptice označavale su Let 1 koji je dalje iznjedrio Let 2 i konačno, današnji Let 3. Strukturne ptice nisu nestale, samo su se transformirale. Nastavak njihove priče sada razvijaju Mrle i Ivanka, pod novim umjetničkim imenom, MrLee & IvaneSky.

S obzirom na iskustvo gotovo uvijek „prepunjenog“ Vintage Industrial Bara, iznenadio me ne pretjerano ispunjen prostor kluba. S druge strane, možda sam to negdje u podsvijesti i očekivala, s obzirom na sumnje u prikladnost prostora koje su mi se provlačile glavom od trenutka kada sam čula za prvo predstavljanje albuma ‘Colors u klupskom ambijentu.

Zoran Prodanović Prlja i MrLee & IvaneSky u Vintage Industrial Baru (Foto: Samir Cerić Kovačević)

Scenografija je sličila onoj iz ZKM-a, veliki plastični spremnici povezani žičanim oprugama nagovještali su da ćemo i te večeri imati priliku čuti i „gudače“, što se i dogodilo na izvedbi tema iz predstave „Živjet ćemo bolje“. Iako nam se ovaj put na pozornici nisu pridružili glumci predstave kao što to bijaše u ZKM-u, članovi Stampeda dobro su se snašli na ovom glazbenom „instrumentariju“ koji je osmislio Mrle, a uz vodstvo dirigenta i skladatelja Frana Đurovića.

Uz Mrleta i Ivanku, pozornicu Vintagea ispunili su Vlado Simčić Vava (ex-Laufer), Dražen Baljak (Let3), Ivan Bojčić Bin (Morso, Let3) i Ivan Valušek, koji nam u ovom projektu predočava bogatstvo sitara te zvuka koji nam taj, za alternativni pop nikako uobičajen instrument, u ovakvom aranžmanu može pružiti.

Raznovrsnost ovih, redom vrhunskih glazbenika, cijelom projektu daju dodatnu umjetničku, gotovo metafizičku snagu. Za razliku od ZKM-a, gdje publika nije nikako mogla sakriti svoje oduševljenje, te gdje su svaku izvedbu pratili sa zadržanim dahom zbog silovitosti koja se odvijala na pozornici, u Vintageu se gotovo tijekom cijele večeri iz publike čuo žamor, uz ipak povremene salve oduševljenja.

Ivankin raskošan vokal jasno je govorio o emocijama koje se nalaze u srcu, u stomaku. Snažan i daleko od onoga na koji smo navikli u opusu Stampeda, svaku je emociju činio još jačom. IvaneSky je tugu činila tužnijom, a sjetu sjetnijom. Mrletovi loopovi iz sjene i eksperimentiranje s elektronikom savršeno su pristajali svakoj priči koju je Ivankin vokal pričao.

Boris Štok i Zoran Prodanović Prlja i MrLee & IvaneSky u Vintage Industrial Baru (Foto: Samir Cerić Kovačević)

„Boje“su te večeri upotpunili Boris Štok, bivši član riječke grupe Quasarr, čiji se vokal u potpunosti sljubio s Ivankinim emocijama u izvedbi „All for Love“ te Zoran Prodanović Prlja, čiji je frenetični vrisak izvedbu iz predstave „Živjet ćemo bolje“ pretvorio u pomalo jezovit kazališni moment.

„Tears“, pjesmu inspiriranu filmom „Belladonna”, potpomognutu Mrletovim beatovima, Ivanka je posvetila Georgu Michealu. Mračnoj i tamnoj „Tears“suprotstavila se optimistična „Colors“ (i bez gostovanja Matije Dedića čiji nas klavir u ovoj pjesmi inače vodi na još jedno zasebno putovanje) vraća u ipak radosniji svijet te nas svojom zvučnom kulisom podsjeća da nije sve crno i bijelo, da su boje svugdje oko nas. Promatranje svakog elementa albuma „Colors“ pojedinačno, toliko raznovrsnih „procesa“, priča i zvučnih kulisa, ono su što ga dodatno čini genijalnim postignućem.

Ivankina „najdaraža pjesma“ (kako ju je sinoć opisala), bez obzira što govori o kraju, izazvala je dotad najjaču reakciju publike. Basovi i loopovi koji su pratili country baladu „Last words“ iz filma „Kauboji“, najintimnija su stvar albuma „Colors“ i melodijski prikaz najitimnijih čovjekovih misli o vječnosti i prolaznosti.

Vladimir Simčić Vava (Foto: Samir Cerić Kovačević)

Nakon približno sat i petnaest minuta „boje“ su nestale, ali se bend ipak vratio na bis. Bez Ivanke, ostatak benda svim prisutnima isporučio je furioznu instrumentalnu poslasticu „Digitalno more“, smjesu digitalne tehnologije i žestokog roka. U tom trenutku, klub je postao idealno mjesto za zvuk koji je dopirao s pozornice. Vava, koji je inače cijeli koncert obogatio svojim frenetičnim gitarskim solima, i sam je ovdje doživio vrhunac te žestokim zvukom podsjetio na temelje iz kojih su MrLee & IvaneSky potekli.

Nakon otprilike 90 minuta, MrLee & IvaneSky i njihovi fenomenalni glazbeni pratioci publiku su pozdravili naslovnom „Colors“ i Vintage Industrial Bar ipak ostavili ispunjen tragom predivnih boja i zvukova. Ipak, onaj krajnji doživljaj neusporediv je s tragovima koji su ostali u svijesti nakon teatralnog uprizorenja „Colorsa“ u kazališnom prostoru.

Još jednom prisutna fuzija elektro ritma, klupskih beatova i lupova, gudača, sitara i audio isječaka, u idealnom spoju s gitarama, pianom, bubnjevima i Ivankinim glasom koji prodire do kostiju, potvrdila je da su “Colors“ glazbeno-scensko ostvarenje koje seže daleko izvan uobičajenih okvira naše scene.

Željno iščekujući nove boje iz ateljea umjetničkog dvojca MrLee & IvaneSky, preporučujem „Boje“ slušati iznova i iznova, dok se ne otkriju svi slojevi emocija i zvuka koji se u njemu kriju. Album je to filmske, kazališne i scenske glazbe. Kao takvom, prirodno okruženje, u kojemu svaki element može ostvariti svoju potpunost upravo je kazalište. Kazalište kao živa scena gdje tek kolektivan uzdah publike ili potpuna tišina iste, zajedno s izvođačima, na licu mjesta, stvara potpuni čin. Stoga se nadam da će se MrLee & IvaneSky vratiti koncertima na kazališnim scenama, gdje ćemo u potpunosti moći okusiti slast njihovih „boja“.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X