Ova kolekcija pjesama pokazuje Jima Jamesa u ulozi nekoga tko odjednom želi otvarati mnoga glazbena vrata, no problematično je to da su sva ta vrata već prije njega otvarali drugi bendovi.
My Morning Jacket, bend iz Louisvillea u Kentuckyju koji predvodi kantautor Jim James aktivan je još od obrata stoljeća, a tamo 2005. privukao je pozornost na sebe svojijm ključnim albumom “Z” koji se i dalje naširoko smatra jednim od najboljih rock izdanja prvog desetljeća novog stoljeća. MMJ je i u narednim desetljećima prisutan na sceni, iako je između dva izdanja nazvana “The Waterfall” i “The Waterfall II” prošlo punih pet godina (između 2015. i 2020.), da bi se u vrijeme pandemije oglasili i s manje nadahnutim albumom manje nadahnutog naslova “My Morning Jacket” na kojemu je Jones zvučao kao da više i nema nekih novih vrata koja bi bio voljan otvarati.
Možda je baš kako bi se trgnuo iz te uljuljkanosti za potrebe svoje nove ploče, pomalo frustrirajuće nazvane “is”, odlučio po prvi put produkciju prepustiti u ruke nekoga drugoga, a izbor je pao na iskusnog lisca Brendana O’Briena koji je najpoznatiji po svom radu na pločama velikih rock imena kao što su Pearl Jam i Bruce Springsteen.
Nadalje, ova kolekcija pjesama pokazuje Jamesa u ulozi nekoga tko sad odjednom želi otvarati mnoga vrata, no problematično je to da su sva ta vrata već prije njega otvarali drugi bendovi. Ipak, Jim je kvalitetan autor i vješto se ponaša čak i u kameleonskim zadaćama, a O’Brienova produkcija povezuje različite ideje vezujući ih nekim zajedničkim zvučnim potpisom.
Krećući redom, već na uvodnoj pjesmi “Out in the Open” glazba i produkcija podsjeća na jednu staru suradnju koju su prije više od 30 godina ostvarili U2 i Johnny Cash, pjesmu “The Wanderer” koja je zatvarala album “Zooropa” Iraca iz 1993. godine. Ako prvu pjesmu nekog albuma smatramo kao izjavu namjere, onda i ova služi da poruči da će gotovo sve na ovoj ploči zvučati kao nešto drugo, ali ipak dovoljno svoje i nefrustrirajuće.
“Half a Lifetime” objavljena je kao posljednji singl s albuma, a spot je za nju režirao fotograf i redatelj Danny Clinch, najpoznatiji upravo po suradnjama s velikimm rock imenima kao što su -pazi sad! – Bruce Springsteen i Pearl Jam. Možda biste pomislili da će ovaj album zato zvučati slično The Bossu ili bendu Eddieja Veddera, ali to nije slučaj. Na spomenutoj pjesmi My Morning Jacket možda najviše zvuči kao My Morning Jacket prije 20 godina.
“Everyday Magic” bi se moglo protumačiti kao prigrljivanje zvuka nekog pop rocka koji bi mogao biti prihvatljiv aktualnim radijskim postajama, dok “I Can Hear Your Love” zvuči kao prigrljivanje zvuka nekog retro popa kakav bi bio prihvatljiv radijskim postajama u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Pjesma “Time Waited” objavljena je kao najavni singl albuma, a razni kritičari već joj prognoziraju status jednog od klasika iz njihovoga repertoara. Položena u gabaritima moderne power balade, pjesma govori o onim trenucima kad se čovjeku čini da cijeli svijet uspori za njega kako bi mu pružio priliku da mu se stvari u životu poslože, a stvari su se na ovoj stvari sasvim solidno položile.
Druga polovica albuma donosi neke od njegovih najboljih trenutaka, a jedan od njih je svakako “Lemme Know” koji vrsni gitaristički rad spaja s call-and-response refrenom u stilu retro rocka šezdesetih s natruhama psihodelije kakav možda ne bi bio stran The Coralu ili čak Arctic Monkeysima u vrijeme dok su se My Mornig Jacket više naslanjali na muzičke obrasce iz rocka sedamsetih s natruhama ponešto drugačije pishodelije.
Drugi singl “Squid Ink” je pak rođen iz nekog stoner rukavca koji utječe u moderni oblik blues rocka kakav su u mainstream na svojim leđima dovukli The Black Keys, a svakako je vrijedna spomena i završna “River Road” koja album zatvara u mirnijem tonu s efektnim ponavljanjem fraze “ready, set, go” koja kroz Jimova usta više zvuči opuštajuće negoli kao poziv na akciju.
Kad bismo “is” promatrali pjesmu po pjesmu, vrlo lako bismo došli do zaključka kako na albumu nema pretjerano slabih točaka. Ipak, ovaj album kao cjelina ostaje podložan kritikama na račun boravljenja u prokušanim okvirima rocka koji su drugi bendovi već odredili privlačeći publiku sličnim zvukom u okrilje u kojemu pjesme s “is” već zvuče poznato. Ipak, ako su vam dovoljne prijemčive melodije i dobri rokerski rifovi, “is” bi vam mogao sasvim dobro leći.
Ocjena: 7/10
(ATO Records / PIAS 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
