Nema ništa ‘ljepše’ nego recenziju započeti naslovom koji bi moglo zazvučati kao uvreda: kako je to muzičarima koji to čitaju pa ona sijevaju upitnici iznad glava na temu ‘što je pjesnik time htio reći’.

Recentni eponimni album grupe My Morning Jacket kapitalizira najveću vrlinu te grupe: širok, masivan, panoramski, često prisutan u stadionskom rocku, žanru koji se dosta puta našao na optuženičkoj klupi zbog manirizma i podilaženja najširim narodnim masama. Teško je, prilikom preslušavanja ovog album ne primijetiti očajničke molbe svake pjesme da se puste preko par ogromnih zvučnika ne bi li tutnjale nebom i zemljom i ne bi li na pristupačan, ali originalan način prikazale briljantno muziciranje i uživanje članova što opet sviraju skupa.
Pjesme su interpretirane iz različitih kuteva, kao da je My Morning Jacket supergrupa s nekoliko (kant)autora koji međusobno nadopunjavaju svoje ideje. Potpisnik pjesama je (samo) Jim James, renomirani autor koji na ovom albumu grize kao upola mlađi kolega (Jamesu se u ove dane smiješi proslava četvrt stoljeća od maturalnog plesa), pri čemu bend kao cjelina dobiva mogućnost bljesnuti i to čini na najduljim i najzahtjevnijim komadima: “In Color”, “The Devil’s in the Details” i “I Never Could Get Enough”.
Šteta što jam session još dulje nije trajao, tko zna za koliko ideja smo ostali uskraćeni, a koliko ideja tek čeka da se razradi u koncertnom kontekstu. Pažnju plijeni poznavanje muzičke materije, James i ekipa se kreću laka koraka, evocirajući nasljeđa raznih muzičkih velikana iz prošlosti (Neil Young, The Band…) i sve to čineći s okusom 21. godine 21. stoljeća. Možda ove godine ima i boljih albuma, ali ovaj je pravi protuotrov za sve one koji misle da dobre muzike više nema. Ima je, i to ne samo da je ima, čine je umjetnici koji nisu zaboravili da su ovim cestama hodali ljudi prije njih, i koji su sve to propustili kroz svoj autorski i izvođački filter te udahnuli svježinu produljena trajanja.
Slabiji su momenti uobičajene pop-pjesme “Love Love Love”, “Lucky To Be Alive” i “Complex” ne kvare prolazno vrijeme, a ono je, s obzirom na broj pjesama i minutažu albuma – impresivno. Sat vremena, deset pjesama, od kojih tri najdulje opčinjavaju slušatelja 25 minuta, zvuči kao tričetvrt sata ili čak i kraće – najbolja potvrda da vrijeme brzo teče kad si u finom društvu. S ovim albumom My Morning Jacket to definitivno jest, fino društvo iz velikog zvučnika.
Ocjena: 8/10
(ATO Records, 2021.)