Nakon domaće i regionalne liste albuma godine, novinarsko-urednički tim u sastavu Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj i Zoran Stajčić i ove godine su izabrali 20 najboljih stranih albuma portala Ravno do dna. Lista je kao i svake godine od 20. do 1. mjesta.
10. Destroyer “Poison Season”
Zamislite situaciju u kojoj je ovaj album na kazeti. Stavljate ju u walkman i odlazite busom u grad. Šećete satima praznim ulicama pomalo izgubljeno, ali nekako ganuto sretno. Jesen je.
9. The Libertines “Anthems for Doomed Youth”
Tek je sad, kad je jedanaest godina od zadnjeg albuma konačno nastavljena priča, jasno vidljivo koliko je nenadoknadive štete naneseno sceni, izdavačima, promotorima, slušateljima, samom bendu i svima ostalima koji su na ovaj ili onaj način bili vezani uz Libertinese. Tri gotovo bezgrešna albuma i preduga tišina između njih, potaknuta u prvom redu gubljenjem kontrole Petea Dohertyja, učinili su od Libertinesa vječne talente i grupu nikad do kraja realiziranog potencijala. „Anthems for Doomed Youth“, dakle treći album nakon jedanaest godina pauze, ispao je bolje no što se itko mogao nadati. Kritičarska pera očekivala su „stariji smo, zreliji, pametniji i dosadniji“ uradak, no Libertinesi su se, divna li čuda, vratili neočekivano svježi, inspirirani i poletni. Kao da se ništa nije dogodilo. Da rupa od jedanaest godina u njihovim glavama ni ne postoji, dokazuje i javna isprika benda kada je objava albuma iz tehničkih razloga kasnila tjedan dana. Ovajh album krši sva pravila o reunion izdanjima i učinio Libertinese sljedećim velikim bendom. Opet!
8. Fidlar “Too”
West coast skate punkeri Fidlar možda nisu svačija šalica čaja i to nikome ne treba zamjeriti, ali ako ste u duši tinejdžer koji ne želi odrasti, mogli biste bez problema progutati ovu udicu, na kojoj je primamljiva ješka sačinjena od znojno-melodično-žestokog punka.
„There’s a secret we wanna know
But you keep it for your own
And all the kids wanna know
Where do I belong
Where do I go?“
7. Ben Khan “1000 EP”
Nakon fenomenalnog “1992 EP-a”, Khan je u lipnju objavio i novi EP kojim priprema teren za nadolazeći debitantski album u 2016. Za prvim singlom “1000” već su se pomamili producenti nekih kultnih diskografa poput Future Classics, a Khanov je minimalistički funk obogaćen zaraznim pop melodijama čvrsta garancija odličnog nadolazećeg debija.
6. Bob Dylan “Shadows In The Night”
Kada je objavljena vijest da Bob Dylan sprema album obrada pjesama koje je u nekom trenutku pjevao Frank Sinatra, očekivanja mnogih svodila su se na to da bi riječ mogla biti o jednoj interesantnoj ideji, ali ipak poluozbiljnom projektu nalik njegovoj otkačenoj božićnoj avanturi s “Christmas in the Heart”. Starkelja je još jednom, kao da je to uopće potrebno, pokazao zašto je najveći. Ogulio je s pjesama slojeve gudača i puhača, ogolio ih do kosti, a zatim svoju najveću manu pretvorio u glavno oružje: svojim slomljenim glasom otpjevao te slavne pjesme tako da nikada nisu zvučale iskrenije i bolnije. “Shadows in the Night” nećemo pamtiti kao usputnu postaju, kompilaciju obrada klasika ili poluozbiljan proizvod jer ravnopravno stoji uz bok djelima Dylanova recentnog opusa, a i teško je zamisliti da ćete uskoro čuti iskreniji ili tužniji album od ovoga. Dalje>>