U ponedjeljak je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena izložba ‘In The Groove’ koja prikazuje ranu eksperimentalnu fazu korejskoj pionira medijske umjetnosti Nama Junea Paika, ali donosi i djela hrvatskih i regionalnih umjetnika koji su istovremeno bili ‘na istoj valnoj duljini’ počevši od 1960-ih pa do 1990-ih godina.
Svečano otvorenje izložbe u ponedjeljak bila je ujedno i prilika da se obilježi 30 godina suradnje i diplomatskih odnosa između Republike Koreje i Hrvatske „dvije tako udaljene, ali prijateljske pomorske zemlje koja svaka na svoj način nadahnjuju jedna drugu“ kako je tom prigodom rekao Hong Sung Wook, veleposlanik Republike Koreje. „Jedna velika izložba koju su Zagreb i Hrvatska očekivali, drago mi je da su u postav uvršteni hrvatski i regionalni umjetnici koji su bili inspirirani Nam June Paikovim djelom, kazala je Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske u MSU-u, gdje se tom prigodom okupilo nekoliko stotina posjetitelja i uzvanika.
Sudeći po broju stranih veleposlanika i kulturnih atašea te večeri, i u diplomatskom smislu je to bio značajan događaj u Zagrebu. Poveznica je dakako bila kultura i to baš izložba autora koji je „sanjao internet prije interneta“ i koji je među prvima od televizijskog signala stvorio platformu iz koje je mogla krenuti jedna sasvim drugačija grana umjetnosti.
Sudbina je htjela da Nam June Paik postane ono što danas znamo pod pojmom multimedijalnog umjetnika. Rođen je u Koreji gdje je proveo i djetinjstvo, potom se s roditeljima preselio u Japan gdje je stjecao glazbeno znanje, da bi svoju umjetničku karijeru kasnije ostvario u Europi i SAD-u. Imao je životno iskustvo boravka u različitim kulturama koje je istodobno osvajao novi fenomen – tehnologije elektroničkih komunikacija koje su stvorile globalni utjecaj. Konkretno, u kojoj god se sredini zatekao, televizija je bila dominantan medij, time i ogledalo kulture. U svom umjetničkom izričaju Nam June Paik je pak krenuo od onog osnovnog u toj tehnologiji – od signala.
Signal je bio impuls preko kojeg se prenosila informacija doslovce o svemu i svakome tko je taj signal mogao primati, a konkretno po pitanju same izložbe u MSU-u tu priču kao da nijemo pripovijeda konceptualni izložak „TV Zen„ u kojem je kip Bude (dakle, simbol vjere, organizirane religije i duhovnog autoriteta) u poznatoj meditativnoj pozi sjedi pred malim ekranom na kojem je televizijski odraz iste figure koju ‘gleda’ kamera iznad televizora. Dakle, potpuno zatvoren krug percepcije u kojem je zahvaljujući posredstvom signala stvorena petlja modernog ‘zrcala’ druge polovine 20. stoljeća u kojem svijet pobožno gleda sam sebe.
Nam June Paik dakako nije bio jedini umjetnik na svom polju koji je vidio da je signal uz sve i sredstvo širokog spektra različitih monopola, no značajan je i iz razloga što je monopole želio isključiti iz formule u svijetu budućnosti. Zalagao se za tzv. electronic highway, tj. „elektroničku autocestu“ koju je vidio kao globalnu otvorenu i besplatnu mrežu oslobođene medijskih monopola. Obzirom da danas jako dobro znamo da je ideja o internetu krenula iz slične početne točke trebalo bi biti jasno o kakvom se vizionaru ovdje radi, također, uzevši u obzir da je riječ o umjetniku koji dolazi iz zemlje koja je danas jedna od najrazvijenijih tehnoloških velesila svijeta koja je kao mala zemlja, geografski gledano, također krčila svoj put kroz brojne nametnute monopole. Uzme li se u obzir samo moderni fenomen popularnosti K-Popa, lako će se doći do zaključka da je uspješno poljuljan i globali popkulturni monopol Zapada koji traje od konca II svjetskog rata. Dakle, ulazak „u ritam“ tj. „In the Groove“ nije ničije ekskluzivno pravo i ne odnosi se na geografske širine i dužine.
Izložba „In the Groove“ (koja je upravo ograničena desetljećem 1990-ih kad internet počinje preuzimati globalni informacijski primat, time i navike ljudi) igra i na tom terenu obzirom da mapira specifične paralelne prakse multimedijalnih umjetnika iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, ali i šire.
Konkretno, uz Paikove radove zastupljeni su Marina Abramović, Vladimir Bonačić, Ivo Deković, Nuša i Srečo Dragan, Silvio Foretić, Ivan Ladislav Galeta, Sanja Iveković, Nada Kolundžija, Katalin Ladik, Miodrag Lazarev Pashu, George Maciunas, Dalibor Martinis, Charlotte Moorman, Vladimir Petek, Vladan Radovanović, Miroslav Miša Savić, Aleksandar Srnec, Goran Trbuljak i Andrej Zdravič, ali i najvažniji glazbeni avangardist XX stoljeća, John Cage.
Izlošci su u Zagreb putovali u najvećem broju iz Nam June Paik Art Centrea u gradu Yonginu, ali i iz New Yorka, Budimpešte, Beograda, Novog Sada, Rijeke, Maribora i Korčule.
Izložbu se može pogledati do kraja veljače 2023. godine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
