Nas ‘King’s Disease’- sretni broj 13

Albumu ne bi škodio još poneki tvrdi nabrijani rap banger karakterističan za njegovo prijašnje stvaralaštvo, i koncertni favorit, ali očito je da gospodin Nasir Jones nije u tom filmu i više se drži filozofije ‘Life is Good’ postavljene na istoimenom albumu iz 2012. godine.

Nas ‘King’s Disease’

Nas, ikona njujurškog rapa još je devedesetih godina zacementirao svoj nedodirljivi status na svjetskoj hip-hop sceni i postao nezaobilazna karika kada se govori o East Coast rap zvuku. U prošlom desetljeću Nas je svim svojim albumima više nego uspješno, zasluženo pa i redovito održavao taj status. Nakon šest godina pauze, 2018. godine se vratio s albumom „Nasir“, blijedim i lako zaboravljivim izdanjem u produkciji Kanye Westa koji je nažalost više izgledao kao na brzinu sklepan komad za bildanje prije svega Kanyeove statistike nego jak i smislen povratak rap ikone na vrh piramide. Krajem svibnja 2019. imao sam priliku gledati i Nasa na londonskom The Ends Festivalu i zaista je razvalio. Svega nekoliko tjedana poslije, izlazi kompilacijski album „The Lost Tapes 2“ koji sadrži pjesme snimane u razdoblju od 2007. do 2019. i ta je kompilacija zorno pokazala kako Nas ima još toga za reći, napisati i odrepati.

Krajem prošlog mjeseca izlazi najnoviji album „King Disease“. Za instrumentale je u potpunosti zadužen Hit-Boy, a već na uvodnoj „King Disease“, Nas praćen melankoličnim laganim beatom počinje promišljanje o gracioznom starenju, nostalgiji, hip-hopu, ali i ostalim temama koje ga okupiraju kroz album. „Blue Benz” i najavni singl „Ultra Black” ipak vraćaju u sjećanje onog mladog Nasa, barem ako govorimo o odličnom flowu i rimovanju, a ne smijemo zaboraviti ni odlične snažne Hit-Boy-eve beatove. Ipak, ovaj opušteni Nas vrlo dobro pliva između onih novih i starih rap struja uzimajući za sebe upravo onoliko od svake koliko mu je potrebno.

Tako na „Till the War is Won“, njegovoj posveti teškom životu afroameričkih samohranih majki gostuje LiL Durk, na „Car #85“ gostuje Charlie Wilson, a na „Replace Me“, Big Sean i Don Toliver.

„Full Circle“ donosi okupljanje starih Nasovih prijatelja s kojima je daleke 1997. činio grupu The Firm a to su bili uz njega Foxy Brown, Cormega i AZ. Na kraju pjesme kao iznenađenje s nekoliko završnih misli čujemo glas velikog Dr. Drea, a meni ostaje za konstatirati kako je velika šteta što Dre nije umjesto kratkog interludea bacio verse kao i svi ostali.

Zatim dolazimo do pravih dragulja ovog izdanja. Vrlo aktualna „10 Points“ u kojoj se Nas obraća mladim crncima s porukom da se treba ostaviti prošlost i kriminal iza sebe i krenuti novim putem. Odličan tekst, poruka i sama atmosfera zbog koje se nadam kako će ova stvar završiti na koncertnim setlistama zbog snage koju nosi. Zbilja, pun, angažiran i edukativan pogodak.

A zatim sjajan broj „The Cure“ gdje temeljito i zanimljivo promišlja o starenju, očekivanjima i kako se održati na sceni i ostati na tronu. Ovakve dvije pjesme bi drastično podignule ljestvicu i na slabijim Nasovim ostvarenjima, a kako neće ovdje.

Albumu ne bi škodio još poneki tvrdi nabrijani rap banger karakterističan za njegovo prijašnje stvaralaštvo, i koncertni favorit, ali očito je da gospodin Nasir Jones nije u tom filmu i više se drži filozofije „Life is Good“ postavljene na istoimenom albumu iz 2012. Premda povremeno čujemo staru energiju on dostojanstveno, graciozno i kraljevski stari i ono što radi, radi jako dobro, te uspijeva i u ovim vremenima zadržati svoju prepoznatljivost.

„King’s Disease“ je itekako zdrav, kvalitetan album, ugodan za slušanje i na vokalnom i instrumentalnom polju i zasigurno mu je mjesto na gornjoj polici Nasovog opusa. Obzirom na to da mu je ovo trinaesti studijski album, isti sadrži 13 pjesama. Može se zaključiti kako je sretni broj 13 tu.

Ocjena:8/10

(Mass Apeal Records 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X