Album sadrži 10 pjesama, među kojima je i singl s AAA top 20 liste ‘Inept Apollo’, kao i istaknute ‘I’m Not Ready For The Change’ i ‘Silhouette’. Snimanje, produkciju i miks potpisuje stalni suradnik i producent Nick Millhiser u New Yorku, dok je mastering radila Heba Kadry u Brooklynu.
Synthtpop, minimal wave, post-punk, goth, new romantic – obožavatelji i kritičari kopali su duboko po svojim rječnicima kako bi opisali rad benda Nation of Language. A ako bend ne možete precizno definirati – upravo je to i poanta. Frontmen Ian Richard Devaney postao je iznimno vješt u širenju granica onoga što glazba, temeljena prvenstveno na sintisajzerima, može izazvati, pa je njegov opus jednako izvanosjetilno putovanje koliko i ljudsko odredište. Imajući to iskustvo na umu, napisao je četvrti album benda – spektralni, prostrani “Dance Called Memory” – na najskromniji način: otklanjajući melankoliju sjedeći s gitarom. “To je odličan način da odvratite misli,” kaže on, “kada ste depresivni.”
Prva dva albuma benda, “Introduction, Presence” (2020) i “A Way Forward” (2021), došla su kao dar s neba tijekom pandemije: prekrasan, intiman soundtrack našeg kolektivnog sivila. No njihov posljednji LP, “Strange Disciple” (2023), katapultirao ih je iz statusa kultnog benda u kritičke miljenike, a Rough Trade ga je proglasio albumom godine. Uz to izdanje, Pitchfork je zapisao da bend “uči što znači postati veći i bolji.”
Ovo je Devaneyjev poziv: da duhovno prevede individualni očaj u utješno, kolektivno tugovanje. To jezivo prožima cijeli album. Singl “Now That You’re Gone”, koji zrači razornim emocijama, inspiriran je smrću njegova kuma od ALS-a i ulogom njegovih roditelja kao njegovatelja tog teško bolesnog prijatelja. “Biti njegovatelj — pretvoriti svoj dom u neku vrstu bolničkog krila i strukturirati život oko teških potreba druge osobe — tako je težak, ali moćan čin ljubavi i prijateljstva,” kaže Devaney. “Još je teže zbog našeg ekonomskog sustava koji to uopće ne vrednuje onoliko koliko je zahtjevno.” U svojoj srži, pjesma je refleksija o tome kako prijatelji mogu biti tu jedni za druge, ali i naglašava temu koja se proteže cijelim albumom: bol i izgubljena obećanja raspadnutih prijateljstava.
Ovaj koncept ogleda se i u pjesmi “I’m Not Ready for the Change”, koja govori o psihičkoj nelagodi koja se iznova vraća tijekom života. Devaney kaže: “Naišao sam na fotografiju s jedne zabave — bila je puna parova koji više nisu zajedno, prijatelja koji su se razišli. Nije bila iz daleke prošlosti, ali sama nemogućnost ponovnog okupljanja pogodila me najviše. Ponekad se čini da se stranice knjige života okreću brže nego što ih možeš pojmiti.”
Za snimanje albuma “Dance Called Memory” bend je ponovno surađivao s prijateljem i producentom Strange Disciplea, Nickom Millhiserom (LCD Soundsystem, Holy Ghost!). “Najbolje kod rada s Nickom je to što nam ulijeva osjećaj da ne moramo raditi ono što se od nas očekuje niti juriti određeni zvuk,” kaže klavijaturistica Aidan Noell, koja zajedno s basistom Alexom MacKayem čini jezgru benda. Rezultat je pomaknuta zvučna paleta – samplirani isječeni drum-breakovi u “I’m Not Ready for the Change” donose dodir My Bloody Valentine iz Loveless ere, dok je sva perkusija pjesme “In Another Life” provučena kroz sintisajzer kako bi dobila nijansu elektronike ranih 2000-ih.
Na kraju, cilj je bio utkati sirovu ranjivost i ljudskost u album ispunjen sintisajzerima. “Postoji dihotomija između Kraftwerk škole mišljenja i škole Briana Enoa, kojima sam bio privučen u različitim trenucima. Kraftwerk je želio ukloniti svu ljudskost iz svoje glazbe, dok je Eno često govorio da želi stvarati sintetičku glazbu koja se osjeća izrazito ljudski,” kaže Devaney. “Koliko god je Kraftwerk temeljno utjecao na naš zvuk, ovim albumom mnogo sam se više oslonio na Enovu školu mišljenja. Da ovo djelo treba biti što prirodnije i toplije. U eri koju brzo obilježava uspon umjetne inteligencije koja zamjenjuje ljudske stvaraoce, fokusiram se na ljudsko stanje – a glazba to mora podržati.”
Unatoč teškim temama, Devaney inzistira: “Umjesto beznađa, želim ostaviti slušatelja s osjećajem da se zaista vidimo jedni druge, da naše individualne borbe mogu ujediniti u empatiji.”
Turneja po Velikoj Britaniji i EU započinje s dva uzastopna koncerta u Dublinu (IE), u četvrtak 6. studenoga i petak 7. studenoga u klubu Opium, a završava u petak 28. studenoga u Lisabonu (PT) u dvorani LAV. Bend će održati i svoje najveće dosadašnje samostalne koncerte u UK i EU – u londonskom Roundhouseu (12. studenoga) i u berlinskoj Columbiahalle, kapaciteta preko 3.000 ljudi (21. studenoga). Podršku na sjevernoameričkim i UK/EU koncertima pružit će bendovi: Greet Death (Deathwish Inc., od 20. rujna do 5. listopada), Deeper (Sub Pop, od 16. do 30. listopada), kao i Westerman (Partisan Records, od 8. do 16. listopada i od 8. do 22. studenoga).
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
